Biskup sisački Vlado Košić, ujedno i predsjednik Komisije Iustitia et pax, po svemu sudeći, a na prvom mjestu po njegovim izjavama, spada među one koji negiraju antifašistički pokret u Hrvatskoj.

Nije riječ o tome gdje i u čemu sve biskup sisački vidi komunizam u današnjoj Hrvatskoj, o tome tko, navodno, štiti zločince i drugome o čemu je posljednjih dana bilo dosta riječi.

Za njega su antifašistički borci ubojice, dapače oni su za njega isključivo ubojice i ništa drugo, jer kako drugačije protumačiti Košićevu rečenicu izrečenu 22. lipnja na Jazovki »Tim tužnije je što se danas u Brezovici kod moga Siska slavi ove ubojice kao neke velike antifašiste, donositelje napretka i bolje prošlosti«.

Košić ne razumije da antifašisti za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu bili nikakva ideološki koherentna skupina zasnovana na ideji napretka, nego nekoherentna grupacija, sazdana od ljudi poput Churchilla, Roosevelta i Staljina, de Gaullea i Tita, koji je objedinila borba protiv fašizma i ništa više.

Nadalje, on ne razumije nešto vrlo jednostavno: da nije bilo antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, kojega su vodili komunisti, teško da bi bilo ikakvog antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, jer sve ostalo što je antifašistički postojalo u to se doba Drugog svjetskog rata može svesti na salonski antifašizam.

A izgleda da ne razumije niti to da je dva i pol mjeseca prije Brezovice uspostavljen koljački ustaški režim. 

  Za Košića su oni koji su se u lipnju 1941. godine okupili u šumi Brezovica sve sami ubojice, nikakvi antifašisti, pa je tako među ubojice hladnokrvno svrstao i Nadu Dimić, djevojku koja je bila u Brezovici 1941. godine i koju su ustaše ubile u Staroj Gradišci 1942. godine.

To nije samo nepravedno, to je podlo. Biskup sisački često govori o zločinima koje su počinili komunisti pri kraju rata i u neposrednom poraću. U tome nema ništa sporno. Svakome je jasno da su zločini počinjeni, da su bili masovni i da nisu kažnjeni. 

No, biskupu Košiću može se prigovoriti da je u svojoj osudi zločina ideološki zaslijepljen što jednom biskupu, koji nikako ne bi smio zanemarivati čistoću nevine žrtve, nikako ne priliči. Teško se prisjetiti kada je biskup Košić govorio o ustaškim ili nacističkim zločinima.

To ga, naravno, uvelike diskvalificira za pastirsku službu. U travnju prošle godine, komentirajući odluku Sabora o ukidanju pokroviteljstva nad obilježavanjem Bleiburga izjavio je »ako je vlast pristrana i vodi računa o pogibiji samo od jedne strane, onda to nije narodna vlast, nego vlast koja se svrstava uz jednu ideologiju i uz prošli komunistički sistem«.

Tom je prilikom i lansirao tvrdnju da je sadašnja vlast odnarođena. Parafraziramo li Košićeve riječi možemo zaključiti da ako je biskup pristran i vodi računa o pogibiji samo od jedne strane, onda to nije narodni pastir, nego pastir koji se svrstava uz jednu ideologiju , a u njegovu slučaju to nije komunistički sistem. 

Ne treba zaboraviti niti to da je na području njegove biskupije i Jasenovac i da on kao mjesni biskup nikada ne šalje svećenika na komemoraciju žrtvama. Ostale vjeroispovijesti šalju svećenike koji ne drže nikakve političke govore nego izmole molitvu za žrtve.

No, očito je da postoje različite vrste žrtava, a njihova kvaliteta u Košićevu slučaju, čini se, ovisi o počinitelju. Tako u Jasenovcu nikako da se izmoli molitva za slovenske katoličke svećenike koje su ustaše ubile.