Tjedan za nama bio je težak tjedan za američkog predsjednika Baracka Obamu.

Zapravo, počeo je odlično. Sastao se s kineskim kolegom Xi Jinping u Rancho Mirageu i dvodnevni je sastanak, po svemu što je doprlo do javnosti, bio iznimno uspješan. Čak toliko da je savjetnik za nacionalnu sigurnost Tom Donilon govorio o »jedinstveno neformalnoj atmosferi«.

A onda je javnost obaviještena o programu Prism što je naziv na tajnu operaciju američkih sigurnosnih službi, na prvom mjestu NSA, koja pretražujući servere najvećih tehnoloških kompanija (Yahoo, Google, Facebook, Microsoft, YouTube…) prikuplja privatne podatke, bilježi tko posjećuje koje internetske stranice, tko, kome i što piše i sve to u abnormalnim količinama.

Sve se to, kako tvrdi direktor NSA Keith Alexander nije sporno jer takvom intenzivnom pretragom privatne internetske komunikacije stotina milijuna, ako ne i milijarda ljudi, spriječeno je na desetke terorističkih napada. Ništa nije upitno ni pravno gledano, tumači Alexander, jer sve se rigorozno kontrolira. 

   Obami je otkriće Prizme palo baš u zao čas. Sljedećega tjedna, u utorak, treba se sastati s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Njemačka je pojedinačno gledano najveća žrtva američke obavještajne internetske kontrole, i to nije slučajno, i sigurno je da će kancelarka imati što za priupitati predsjednika.

Obamu pritišće i stanje u Guantanamu gdje od 166 zatočenika njih 104 štrajka glađu, a njih 43 silom hrane na cjevčicu. Obama je u svibnju kritzirao tu praksu, riječ je o obliku zlostavljanja, a u svibnju je i ponovio da namjerava zatvoriti Guantanamo.

U tom je govoru Obama ustvrdio i da je Guantanamo u svijetu postao simbol Amerike koja krši vladavinu zakona. Obama Guantanamo zatvara od početka svog prvog mandata i to što je u tome imao problema s Kongresom (u kojemu su Demokrati početkom njegova prvom mandata bili većina) nije isprika nego pokazatelj njegove neuspješnosti, ali i nedovoljne odlučnosti. 

   Obama je izabran i na snažnom moralnom valu. Nije izabran samo da bude predsjednik nego je izabran da bude bitno drugačiji predsjednik, posebno od svog prethodnika Georgea W. Busha. 

Međutim, Obama je taj moralni kapital, kojega je imao u očima svoje sljedbe, ustrajno smanjivao toliko da se početkom njegova drugog mandata može zaključiti da i nema suštinske razlike između njega i njegovog prethodnika. Guantanamo i dalje radi.

Program »Prizma« pokrenut je u vrijeme Georgea W. Busha 2007. godine, a ne treba sumnjati da i dalje, usprkos svemu, radi. Dakle, možda i ono najgore što je naslijedio od Busha i njegove administracije, Obama je zadržao.

»Prizma« je za pojedinca, jer uvjeravanjima Alexandera kako se sve rigorozno kontrolira nitko ne vjeruje, opasnija, a Obamina administracija nepoštenija od vlade Oceanije u Orwellovoj »1984«.

Tamo su građane, ako ništa drugo, svako malo javno upozoravali »veliki brat te gleda«. U Obaminoj administraciji sve je to pretvoreno u informatički voajerizam masovnih razmjera. Obama nas gleda kroz prizmu, a mi čak ne znamo ni vidi li u nama bijelu svjetlost ili je možda ipak sposoban razabirati boje.