Nakon predizborne dosade na izborima za Europski parlament čeka nas, prema svemu sudeći, predizborni vatromet na lokalnim izborima. Kampanja službeno nije započela, ali u kampanji su svi koji u kampanji trebaju biti.

Lijepe se plakati, šalju poruke i pisma biračima, organiziraju skupovi, DIP-u se prijavljuje vođenje kampanje u vrijeme kad kampanja formalno ne postoji, sastavljaju agresivni slogani u kojima se ne spominje ime suparnika ali je jasno koga se sloganom namjerava pogoditi. 

   Ulog na lokalnim izborima je velik, iako je riječ o izborima nakon kojih svatko može kazati da, ako možda i nije pobjednik, svakako nije gubitnik. Naprosto, dovoljno je općina, gradova i županija u Hrvatskoj (i previše) i dovoljno je vijećničkih i načelničkih mjesta da svatko zaključi da, ako ništa drugo, nije izgubio. Međutim, dvije velike stranke trebale bi strepiti uoči tih izbora. Za njih će vrijeme do tih izbora biti i vrijeme straha i nade. 

  Temeljno mjerilo izbornog uspjeha za te dvije stranke, SDP i HDZ, trebali bi biti rezultati koje će ostvariti u velikim i većim gradovima. Uspjesi na županijskoj razini bit će im dragi, ali budući da županije zapravo i nisu funkcionalno pretjerano bitne, pravi bojevi očekuju se na gradskim razinama.

Dvije velike stranke mogu doživjeti seriju neugodnih poraza na gradskoj razini. SDP je u naizgled boljoj poziciji. Sigurno će sačuvati vlast u Rijeci, ali to je za tu stranku nešto poput običnog dana u uredu.

Za SDP je veliko pitanje što će se dogoditi u Zagrebu. Socijaldemokratima prijeti ne samo da nemaju svog gradonačelnika u sljedeće četiri godine, nego i opasnost gubitka kontrole u Gradskoj skupštini.

Dakle, u odnosu na sadašnje stanje, može im se dogoditi korak nazad. Dok bi gubitak gradonačelničkih izbora od Bandića teško progutali, ali bi to (s obzirom na ankete) nekako uspjeli, lista koja ne bi osvojila 50 posto skupštinskih mandata značila bi izborni debakl.

Za tu je stranku pitanje može li osvojiti ijedan veliki grad u kojem sada nije na vlasti, a posebno zanimljivo bit će promatrati SDP u Istri i Puli. Socijaldemokratima se može dogoditi da budu u opoziciji (ili u boljoj varijatni da kohabitiraju) u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Velikoj Gorici, Dubrovniku, Puli, Šibeniku… 

  Ništa manje razloga za strah nema ni HDZ, stranka koja već godinama ima velikih problema u velikim i većim gradovima. Najveći grad u kojem je HDZ na vlasti je Zadar, a rezultati europarlamentarnih izbora naznačili su mogućnost promjene vlasti u tom gradu što bi bio ozbiljan udarac za tu stranku.

Za HDZ bi se situacija mogla rasplesti tako da nakon izbora budu u opoziciji (ili, eventualno, da kohabitiraju) u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, Puli, Zadru, Dubrovniku, Vukovaru…

Izborna neugodnost koja prijeti HDZ-u je i mogući gubitak vlasti u Splitsko-dalmatinskoj županiji, jednoj od utvrda HDZ-a, a u tom slučaju od tješenja uspjehom u Ličko-senjskoj županiji i Gospiću neće biti velike koristi.

Veliki test za velike stranke bit će odaziv birača. Uspiju li izvući na izbore više od 40 posto birača pokazat će da još u njima ima mobilizacijske političke snage. Padne li odaziv na tim izborima na otprilike 35 posto ili manje bit će to ozbiljno upozorenje velikim strankama da nisu ništa drugo nego prazne ljušture.