Nikica Gabrić
Gabrić potvrđuje da je krizno vrijeme odlično razdoblje konjukture za promicanje raznoraznih šarlatanskih ludorija
Posljednjih godina jedna od rijetkih pojava u Hrvatskoj koja proživljava razdoblje konjukture je kriza. Osim krize konjukturu doživljava i dezavuiranje demokracije, višestranačja i pluralizma. U prvaka te konjukture prometnuo se uspješni oftalmolog Nikica Gabrić. U srijedu je sudjelovao na okruglom stolu »Večernjeg lista« na temu »Gdje je danas ljevica u Hrvatskoj?« i nastavio razrađivati svoju tezu na kojoj u javnosti radi od prošloga proljeća, a koju nastoji formulirati i kroz svoju inicijativu Nacionalni forum za koju nije jasno ima li intelektualnih ambicija ili je riječ o pseudopolitičkoj inicijativi kojoj neoprezno podršku, a samim tim i težinu, daje i predsjednik Republike Ivo Josipović.
Gabrić je, sudeći prema izvještaju objavljenom na portalu i u tiskanom izdanju »Večernjeg lista«, pokazao raskošno nerazumijevanje pluralizma, a bez pluralizma nema modernog društva. No, kad je riječ o Gabriću i njegovim političkim analizama valja malo zaviriti u arhivu. U intervjuu »Slobodnoj Dalmaciji« u svibnju prošle godine zapitao se »zašto je samorazumljivo da u nekoj struci – novinarstvu, medicini ili graditeljstvu – firmu vodi neupitan stručnjak za neko područje, a netko istodobno može postati gradonačelnik ili predsjednik općine a da za to nema nikakve stručne pretpostavke?« Odgovor na to pitanje glasi: netko postane gradonačelnik zato što dobije najviše glasova na izborima.
Na okruglom stolu »Večernjeg lista« otišao je najdalje. Reče Gabrić »u društvu ne bi trebala biti podjela na ljevici i desnici. Gubimo vrijeme na nebitne stvari. Pitajte onih 370.000 nezaposlenih ljudi što misle o ljevici i desnici, je.. im se«. Ljevica, desnica, centar, ideološke i svjetonazorske podjele i razlike nisu »nebitne« nego suštinske stvari svakog modernog pluralnog društva. Takve »stvari« su nebitne samo u totalitarnim društvima kakvo Gabrić, možda i nesvjesno, zaziva i zbog čega je njegova incijativa opasna. Njegova poruka je jasna: potrebno je dokinuti sve razlike među ljudima, a kada se to »nebitno« dokine, kada se društvo zaravna, onda se možemo baviti ozbiljnim stvarima.
Njima se tada možemo baviti lako jer nema više nikoga tko bi kritizirao, nema više nikoga tko bi mislio, pa nedemokratska vlada stručnjaka može mirno vladati. Stručnjaci poput Gabrića društvo poimaju kao uskotračnu željeznicu, a u vagonima što voze po toj pruzi nema mjesta ni za koga i ni za što, osim za stručnjake koji po cijele dane ne rade ništa nego spašavaju zemlju i neprosvijećeni, zatucani narod. Gabrić potvrđuje da je krizno vrijeme odlično razdoblje konjukture za promicanje raznoraznih šarlatanskih ludorija. Oftalmološkim rječnikom kazano: svi koji smatraju da su ljevica i desnica i poltički izabrana vlada nešto »nebitno« imaju suženo vidno polje.