Približavaju se lokalni izbori, a to znači da treba prestati rješavati ozbiljne lokalne probleme. Ne treba, kako bi to narod kazao, »čačkati mečku« jer birači su u predizbornom razdoblju osjetljivi.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u tili je čas razriješio pitanje gradskog deponija smeća i to tako da je odgodio njegovo rješavanje do, kako bi se to u kajkavskim sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske kazalo, »svetog nigdarjeva«. Planom gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu, dokumentom koji je u javnoj raspravi, bilo je predviđeno da se deponij uredi u Dumovcu. Taj su dokument izradile tri tvrtke: Okon, IGH i IPZ Uniprojekt MCF. No, od njihovog predloženog rješenja, za koje tvrde da je posljedica stručnog rada, neće biti ništa. Nevažno je za ovu priliku radi li se o vrhunskom ili, kako sugerira Zelena akcija, krajnje problematičnom dokumentu koji predviđa izgradnju spalionice otpada kapaciteta 385.000 tona u gradu u kojem nastaje oko 250.000 tona otpada godišnje (dakle, da bi bila rentabilna ili bi Zagrepčani hitno morali početi stvarati više otpada ili bi trebalo goleme količine otpada iz drugih dijelova Hrvatske dovoziti u Zagreb, a o tome da se radi primarna selekcija očito nema ni govora). 

  Kako završava javna rasprava za samo nekoliko časaka, i to na radost okupljenih, demonstrirao je Milan Bandić u srijedu navečer kada je neočekivano došao na javnu raspravu koja se održavala upravo u Dumovcu. »Što se tiče Dumovca, ja sam s vama. Odustaje se od te lokacije«, rezolutno je zborio Bandić i najavio da će njegovo obećanje već u ponedjeljak biti na papiru. 

 Nitko neće ni otpad niti smeće u svom dvorištu, ali negdje i to mora biti. U Zagrebu, a tako je i u znatnom dijelu Hrvatske, taj se problem rješava tako da se njegovo rješavanje uporno odgađa. Tako se problem Jakuševca rješava desetljećima, a sa svakim smo desetljećem sve dalje od rješenja. Riječ je ponajprije o golemoj neodgovornosti prema lokalnoj zajednici, svejedno koliko ona velika ili mala bila. Otpad se u Zagrebu zbrinjava na prilično zastarjeli način, a sve odgode takvo zbrinjavanje samo produžuju. Jednoga dana i taj će se problem morati početi rješavati, a što ga se više odgađa to je njegova cijena sve viša. U Zagrebu bi ukupno zbirnjavanje otpada moglo koštati gotovo dvije milijarde kuna. 

 S obzirom da se sa zbrinjavanjem u skladu s EU standardima ozbiljno kasni (ne samo u Zagrebu nego u cijeloj Hrvatskoj) na te dvije milijarde kuna možemo već sada početi pribrajati desetke milijuna eura kazni koje ćemo početi plaćati prije kraja ovog desetljeća jer nećemo izvršavati preuzete obveze. I tako se problem otpada, a to će biti jedan od najskupljih problema ove države, ne rješava i umjesto da se politički poeni skupljaju na njegovu rješavanju oni se skupljaju na izbjegavanju toga da se išta po tom pitanju poduzme. Kad smo već kod lokalnih izbora i lokalnih političara, birači u Zagrebu znaju barem nešto o tome što po tom pitanju misli kandidat Milan Bandić. Navodno postoje još neki navodno ozbiljni kandidati navodno ozbiljnih stranaka za gradonačelnika, ali oni izgleda uopće ne misle, barem ne lokalno.