Izvor još nije presušio, ali iz donatorskih pipa iz kojih je ne tako davno novac sasvim solidno dotjecao političkim strankama sada tek tu i tamo kapne pokoja kap. Od slapa ništa, tek je poneka nečija kap ostala. Prošlogodišnji je rekorder u prikupljanju donacija, što fizičkih, što pravnih osoba, što donacija u robi ili uslugama, Hrvatska narodna stranka koja je prikupila nešto više od 800.000 kuna. U HNS-u tu svotu vjerojatno i ne doživljavaju kao neuspjeh, ali činjenica da je hrvatski parlamentarno-stranački prvak u prikupljanju donacija namro tek 100.000 eura pokazuje koliko je i doniranje stranaka zapalo u krizu. 

   Pogledaju li se podaci od prethodne dvije godine stanje za stranke postaje alarmantno. Lani su sve parlamentarne stranke prikupile nešto više od 2,4 milijuna kuna. Dio prikupljenjih donacija i ne može se smatrati donacijama u klasičnom smislu nego stranačkim glavarinama za dužnosnike, što je posebno vidljivo u slučaju Hrvatske građanske stranke i HDSSB-a. 

  O razlozima tako golemog pada možemo nagađati, no ponešto se može razumski pretpostaviti. Fimi medija je samo jedan od razloga koji se ponajviše, ali ne i isključivo, odrazio na HDZ. Prošla godina nije bila izborna pa i donatori iskazuju manji interes za stranke. Političke stranke generalno su nepopularne i mnogi u njih nemaju povjerenja (što, bez obzira na utemeljenost razloga za to, uopće nije ugodna spoznaja nikome kome je stalo do demokracije i višestranačja), a pokazalo se i da financijsko poslovanje sa strankama može rezultirati neugodnostima. Tu je i ekonomska kriza. 

  Postoji još barem jedan mogući razlog zašto su donacije strankama toliko smanjene. Nadati se je da je riječ o tom razlogu jer to bi bio bitan korak naprijed za društvo. Naime, moguće je da su donatori, posebno pravne osobe, zaključile da im stranke više ne trebaju, odnosno da svoje poslovne planove mogu ostvariti bez »podmazivanja« političkih stranaka. To bi značilo da smo insitucionalno uznapredovali, a da su stranke institucionalno izgubile dio svoje moći koja im ionako ne pripada. Je li riječ o tome ili se, pak, radi o privremenom zazoru dijela poslovnog svijeta prema političkim strankama vidjet ćemo, ako ne prije, onda 2015. godine prilikom objavljivanja izvještaja o financiranjima izborne kampanje. 

   Usprkos dramatičnom padu prihoda od donacija političke stranke ne moraju strahovati za svoj financijski opstanak. Oduvijek najveći dio legalno iskazanog prihoda ostvaruju od prihoda iz državnog proračuna, a koliko novca dobivaju iz njega, ovisi o uspjehu na izborima. I tako treba biti, stranke treba većinski financirati iz proračuna (to je gotovo univerzalna europska praksa) jer one nisu i ne smiju biti ekspoziture velikih korporacija nego su ustavni faktor i kolikogod to u sad već dugotrajnoj antistrančarskoj atmosferi bilo nepopularno reći jedan od temeljnih jamaca demokracije. A što se prihoda od donacija tiče, neka stranke malo porade na svom imidžu.