Počela je 2013. godina, godina tisuću izbora. Preciznije rečeno, ove će se godine u Hrvatskoj održati i više od tisuću izbora jer u svim općinama, gradovima i županijama birat će se i predstavničko tijelo i čelnik.

Po prvi će put u Hrvatskoj biti organizirani i izbori za Europski parlament. Izbori za Europski parlament bit će nam potpuno novo iskustvo, održavaju se po izbornom modelu kojega u Hrvatskoj još nismo imali.

Lokalni izbori održat će se u osnovi po starim pravilima, mjestimično dorađenim. Uz ostalo, dorađena su pravila financiranja kampanja, pedantnija su nego li dosadašnja, a njima su konačno obuhvaćeni i mediji. 

Zadržimo se ovom zgodom, četiri i pol mjeseca prije održavanja, samo na lokalnim izborima i to u dva najveća grada. Ta se dva grada, Zagreb i Split, barem kada je riječ o gradonačelničkim pozicijama naprosto nude na pladnju. Netko će ih na kraju i pokupiti s pladnja, a lako bi se moglo dogoditi da to ne budu kandidati velikih stranaka, SDP-a i HDZ-a.

Do prije 13 mjeseci najveća, a otprije 13 mjeseci najveća opozicijska stranka HDZ u ta se dva velika grada nema mnogo čemu nadati. HDZ i inače kuburi s gradonačelnicima u velikim gradovima i njegovo je očekivano dostignuće zadržavanje gradonačelničkog mjesta u Zadru, petom gradu po veličini u Hrvatskoj. 

SDP se ima čemu nadati, a ponešto i braniti u dva najveća grada. U Zagrebu je SDP pobijedio na svim izborima od 2000. godine. Njihov je kandidat, Milan Bandić, pobijedio i na izravnim izborima za gradonačelnika 2009. godine, samo što više nije u SDP-u.

Valja se prisjetiti, zanimljivosti radi, da je tada u drugom krugu pobijedio nezavisnog kandidata Josipa Kregara koji je danas u Saboru član Kluba zastupnika SDP-a. U Splitu je, pak, imao kandidata za gradonačelnika u drugom krugu. U Zagrebu se SDP u zadnji čas odlučio za štafetnu izmjenu, Rajko Ostojić umjesto Davora Bernardića, nadajući se da će mu to donijeti pobjedu nad Milanom Bandićem. 

No, u Zagrebu i Splitu nisu samo HDZ i SDP u poteškoćama. Lako je zamisliti da u oba grada pobijedi izvanstranački kandidat. Već sama ta mogućnost ukazuje na slabosti gradskih stranačkih organizacija. Razlozi za loše stanje u gradskim organizacijama su različiti.

Primjerice, u Zagrebu je HDZ sam sebe upropastio još 1995. godine nepriznavanjem izbornih rezultata, HSS se uništio onoga časa 1997. godine kada su dva prebjega iz te stranke omogućila HDZ-u da formira vlast.

HSLS se, pak, upropastio 2001. godine odlukom da gradska organizacija potpuno samostalno odlučuje o kandidatima i predizbornom kadroviranju. Stranačke su organizacije u Zagrebu i Splitu u ozbiljnoj krizi i to stvara mogućnost pojedincima, pa čak i čudacima, za izborni uspjeh.

Lokalni su izbori, svemu usprkos, obično vrlo zgodni za stranke. Uvijek se osvoji dovoljno zastupnika u lokalnim skupštinama, i na čelnim mjestima, da se manje više svatko može barem osjećati kao pobjednik. Za SDP će pobjeda značiti ponavljanje rezultata iz 2009. godine.

HDZ je u naizgled boljoj poziciji jer manje može izgubiti. No, ne uspije li osjetno poboljšati rezultat iz 2009. godine, a od opozicijskih stranaka to se očekuje na lokalnim izborima između dvaju parlamentarnih, bit će to težak poraz HDZ-a.