Nakon svega što se posljednjih tjedana događalo u hrvatskom nogometu, a što je kulminiralo prosvjedom 30.000 ljudi na splitskoj rivi, nazire se da su se barem neki prijepori počeli rješavati. Kako je i red tek kad je pritisak bio dovoljno snažan, a stanje uzavrelo, politička  je sfera reagirala.

U utorak je održan sastanak dva ministra i predstavnika Splita, »Hajduka« i udruge »Naš Hajduk« u Saboru.

   Sastanak je očito trebalo hitno organizirati, požar navijačkog nezadovoljstva koji bukti Dalmacijom i koji prijeti da preraste u socijalni bunt, trebalo je gasiti jer na sljedećem prosvjedu možda ne bi bilo »samo« 30.000 ljudi, a možda se i ne bi prosvjedovalo na splitskoj rivi.

Već i izbor mjesta za sastanak ukazuje na hitnost: nije održan u nekom od dva ministarstva (uprave ili znanosti, obrazovanja ili sporta) već u zgradi Sabora gdje su ministri Arsen Bauk i Vedran Mornar bili zbog proračuna. Očito je stvar toliko urgentna da se nije moglo čekati dan-dva i organizirati sastanak u zgradi nekog ministarstva.

Teme sastanka su poznate: ministri su s mješovitom izaslanstvom kojem je zajedničko da je zapravo riječ o velikom izaslanstvu »Hajduka« raspravljali o tome što treba promijeniti u Zakonu o sportu, a što u Zakonu o sprječavanju nereda na sportskim borilištima.

Tema sastanka nije pogrešna, ali sastav sudionika jest. Nije problem u onima koji jesu bili na sastanku, nego u onima kojih nije bilo.

Gledano izvana taj sastanak izgleda kao sastanak nezadovoljnih hajdukovaca s Vladom, pa prema tome problem nije ni nacionalno-sportski ni općedruštveni nego splitsko-hajdučki.

Ako su već na sastanak zvani predstavnici udruge »Naš Hajduk« mogli su na njega biti pozvani i predstavnici nekih drugih udruga (primjerice »Zajedno za Dinamo«) koji godinama ukazuju na iste probleme.

Svemu tome treba pridodati i ministarsku strukturu zastupljenu na sastanku. Jedan od njih – Arsen Bauk – slučajno nije član udruge »Naš Hajduk«, a drugi – Vedran Mornar – je slučajno ministar.

   Možda se za prvi krug razgovora i hitno gašenje požara davanjem hajdučkim ušima ugodnih naznaka za tako nešto može imati razumijevanja. Međutim, u budućim razgovorima, bude li ih, sastav sudionika nikako ne bi smio biti jednoklupski.

Ne samo zato što to nije problem koji se tiče isključivo grada Splita, »Hajduka« i njegovih navijača. Nastavi li se tako država i predstavnici vlasti će od najavljenih promjena zakona stvoriti svojevrsno splitsko-hajdučko leno pa bi to netko mogao doživjeti kao inverznu (u biti ne drugačiju) situaciju od one koja postoji u Hrvatskom nogometnom savezu.

Taj se savez u javnosti doživljava kao leno Zdravka Mamića, njegovog »Dinama«, a uvelike i HDZ-a i oni njime vladaju i upravljaju bez da mnogo pitaju druge što bi i kako trebali raditi.

   Nastave li kako su započeli u utorak kreiranje zakona bilo bi hajdučko leno u kojem bi s obzirom na sadašnju konfiguraciju političke moći u Splitu i državi osim predsjednika »Hajduka« Marina Brbića uvelike bilo i SDP-a.

Nadati se je da će se takvo kratkovidno rješavanje problema izbjeći jer eventualna takva podjela moći bila bi čvrst jamac da se u nogometu ništa suštinski neće poboljšati. A kao što znamo i čemu posljednjih tjedana svjedočimo nogomet odavno nije sporedna stvar.