Koalicija je teško pitanje, o koalicijama se posljednjih dana mnogo raspravlja, pojašnjava, a ponegdje izbije i unutarstranačka kriza. Referendumom za kojega potpise prikuplja »U ime obitelji« namjeravaju se zabraniti predizborne koalicije. Istina, ta udruga tvrdi da to ne namjerava i da ta tvrdnja nije točna, a točno je da traže da svaka stranka samostalno kandidira svoju listu.

Prijedlog »U ime obitelji« doslovce glasi »nisu dopuštene zajedničke kandidacijske liste dviju ili više političkih stranaka«, dakle predizborne koalicije nisu zabranjene nego samo nisu dopuštene. Teško koalicijsko pitanje ruši HRAST u kojem bukti unutarstranački sukob jer vrh stranke ne zna bi li politički nastavio širiti svoje grane u koaliciji s HDZ-om ili izvan nje.

   Koalicija, ona međunarodna koju Sjedinjene Američke Države stvaraju protiv Islamske države je, ako ne teško onda svakako zbunjujuće pitanje za vlast i za javnost.

State Department naveo je i Hrvatsku kao članicu koalicije protiv Islamske države i ubrzo nakon toga u domaćoj je javnosti započela rasprava je li Hrvatska članica koalicije ili nije, ako je kako to da je i kako to da nacija o toj odluci nije obaviještena, ako jest je li od nje traženo da šalje vojnike u Siriju i Irak, hoće li slati te vojnike kada i ako SAD tako nešto zatraže.

   Predsjednik Republike Ivo Josipović poručio je iz New Yorka da je Hrvatska dio te koalicije u političkom smislu, a da u njoj Hrvatska vojno niti sudjeluje niti hoće sudjelovati. Predsjednik Vlade Zoran Milanović u srijedu je u Saboru objašnjavao hrvatsku ulogu u borbi protiv Islamske države i njeno uvrštenje u popis koalicijskih država.

State Department je bez ikakvih konzultacija i Hrvatsku uvrstio u tu koaliciju, a to je, tumačio je Milanović, učinjeno zbog unutarnjih odnosa američkih vlasti s javnošću. Hrvatska o tome nije donijela nikakvu formalnu odluku, zaključio je premijer.

Dakle, Hrvatska je dio koalicije »u političkom smislu« (predsjednik Republike), ali o tome nije donijela nikakvu formalnu odluku (predsjednik Vlade). Hrvatska jest dio te koalicije i to je realno. To znamo po tome što je Hrvatska iz svojih vojnih zaliha Kurdima koji se bore protiv Islamske države zaobilaznim putem poslala pješačko naoružanje i streljivo.

I u svemu tome nema ništa loše. Ako je Islamska država zlo kakvo tvrde da jest, onda se protiv njega treba boriti, a protiv takvog zla nije moguće boriti se priopćenjima i letcima. To što američka administracija nikoga u Hrvatskoj nije pitala smije li nas uvrstiti na koalicijsku listu ili ne, ne treba čuditi.

   Prije nešto više od 11 godina, uoči američke invazije Iraka, Hrvatsku su američke vlasti stavile u »koaliciju voljnih« zato što je Račanova vlada dopustila humanitarne prelete američkih zrakoplova.

Tadašnja američka administracija, u ozbiljnim problemima zbog legitimnosti napada na Irak, u »koaliciju voljnih« je trpala sve redom, od Velike Britanije i Poljske koje su sa SAD-om ratovale, do Albanije i Hrvatske koje su htjele u NATO i realno ničim nisu doprinijele koaliciji.

Račanova je vlada bila izvrgnuta velikom domaćem pritisku zbog same mogućnosti da se Hrvatska na ikoji način uključi u tu koaliciju, Milanovićevu vladu se propituje zbog toga je li realno, formalno, politički ili nikako u ovoj koaliciji.

Glavni je problem u tome što je to koalicija koju predvode Sjedinjene Države, a njene se koalicije nakon iračkog iskustva doživljavaju kao moralno suspektne i opasne. To, pak, ukazuje i na određenu nezrelost dijela javnosti kad je riječ o koalicijama u kojima su i Hrvatska i SAD.

U koaliciji sa SAD-om opasno nam je biti i hrvatsko članstvo u njoj treba temeljito tumačiti javnosti, u savezništvu sa SAD-om prirodno nam je biti i to ne treba nikome posebno tumačiti. Bit će da je to i zato što javnost smatra da u prvom slučaju Hrvatska koaliciji treba nešto dati, a u drugom slučaju od savezništva mora nešto dobiti.