Uvertira u predstojeće predsjedničke izbore je pomalo neočekivano zanimljiva, a mogla bi se svesti na jednu riječ – čarkanje. Predsjednik Republike Ivo Josipović i njegova izazivačica Kolinda Grabar Kitarović proteklih su se dana međusobno verbalno čarkali. Provokaciju je lansirala Grabar Kitarović kazavši da je svjesna da će kampanja biti »ne prljava, nego podla, jer smo već vidjeli da se svašta događa«. Josipović je zaključio da, kad je već Grabar Kitarović kazala da će kampanja biti podla, »onda znači da nešto zna o tome i da priprema takvu kampanju«. 

  Čarkanje je nastavljeno i po pitanju toga što predsjednik Republike posljednih dana radi. Njegova izazivačica tvrdi da je u kampanji te da troši državni novac kako bi obišao mjesta »za koja pet godina nije nimalo mario«. Predsjednik joj je iz Marije Bistrice gdje je bio na 12. Vozočašću konjskih zaprega i jahača odgovorio da nije u kampanji, ali ni na godišnjem odmoru, već radi svoj posao, »a to je da budem s ljudima, posebno u turističkoj sezoni, kako bih dao podršku turističkim aktivnostima«. Očito je i predsjedniku i izazivačici jako važno u ovoj fazi biti što je moguće više s ljudima. Josipović je u tome u prilično velikoj prednosti: proteklih pet godina on je bio s ljudima na terenu, a primao ih je i u svom uredu. Grabar Kitarović zbog svojih je dužnosti bila u inozemstvu, što kao veleposlanica u SAD-u, što kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. No, zato će, kako je najavila, u središtu njene kampanje i programa biti čovjek, dapače jedina manjina koju ona priznaje je čovjek pojedinac, štogod to značilo i kakogod se moglo tumačiti (primjerice, priznaje li nacionalne manjine). 

 Iskrilo je i po pitanju broja zaposlenih i troškova Ureda predsjednika. Upitana o ukidanju županija Grabar Kitarović se izjasnila za racionalizaciju državne uprave i lokalne samouprave, te da će, bude li predsjednica racionalizirati Ured i smanjiti broj ljudi i savjetnika. Drugačije rečeno, poručila je Josipoviću da u ovim socijalno-ekonomski nesretnim vremena njegov Ured nije dovoljno racionalno organiziran, a u ovakvim vremenima prokazati nekoga kao de facto rastrošnu osobu, i to s državnim novcem, je optužba koja gotovo beziznimno pada na plodno tlo. 

  Najozbiljnije je za sada zaiskrilo po pitanju ratnog zrakoplovstva, a u tu se raspravu uključio i MORH. To je iskrenje najinteresantnije: vodi se na polju nad kojim predsjednik Republike ima izravne ustavne ovlasti. 

 Odgovor Grabar Kitarović MORH-u, a time posredno i Josipoviću, ukazuje na mogući problem koji će nastati u kampanji. Ustvrdivši da zna što je »air policing« manje-više je navela njegovu definiciju te primjere dosadašnje njegove primjene. To ukazuje na to da bi se kandidati mogli ponašati kao da su na kvizu i demonstrirati nam kako znaju točne odgovore, a za točne odgovore bi po logici stvari trebali dobivati bodove. 

  Sve je to sastavni dio predizbornih kampanja, a metoda verbalnog čarkanja trenutačno, bez obzira na »krizu« oko toga što je »air policing«, čemu služi Vijeće za nacionalnu sigurnost, a čemu Vijeće za obranu odgovara Grabar Kitarović. Naprosto, ona je u situaciji »jedan na jedan« s predsjednikom Republike i u takvim situacijama svatko dobiva podjednak dio medijskog prostora. Kad se u izbornu utrku uključi treći (ili treća) Josipović će logikom svoje dužnosti biti u prednosti.