Neosnovne djelatnosti u javnom sektoru, moderno rečeno »outsourcing«, novo su bojište, pa i ideološko između vladajuće koalicije i opozicijskog HDZ-a, a u tom će boju sudjelovati i sindikati. Vlada je predstavila ono što je službeno nazvano »modeli učinkovitog upravljanja neosnovnim djelatnostima u javnom sektoru«. Riječ je o tome da zaposelni u javnim službama koji se ne bave osnovnom djelatnošću ustanova u kojima su zaposleni pređu kod novog, privatnog poslodavca. Radi se o poslovima kao što su čišćenje, kuhanje, pranje, glačanje i slični. Država troši 3,4 milijarde godišnje na to, a izmještanjem tih djelatnosti u privatni sektor godišnje bi se u proračunu uštedilo 700 milijuna. 

  HDZ se tome usprotivio, dapače tome se usprotivio stameni HDZ-ovac nekad čvrsti sindikalist Boris Kunst. On je samu ideju žestoko napao ustvrdivši da će od toga štetu imati radnici koje će se izmjestiti privatnicima. Oni će prvih mjeseci možda još i prolaziti dobro, odnosno materijalno biti u istom položaju kao i sada kada im je država poslodavac, »ali onda slijede otpuštanja i smanjivanje plaća«. Sve to ukazuje na ideološku zbrku u velikim strankama: SDP koji bi se kao socijaldemokratska stranka trebao zalagati za snažnu državu i njen snažan upliv na ekonomiju i radne odnose bi oko 26.500 zaposlenih u javnom sektoru »outsource-ao«, a HDZ kao konzervativna stranka, istina na zasadama socijalno-tržišnog gospodarstva, izražava otvoreni zazor prema privatnim poduzetnicima, iako su baš ti privatnici za HDZ okosnica privrede. 

 Sama ideja izmještanja neosnovnih djelatnosti pokazuje koliko država sebe samu smatra nesposobnom. Dakle, tih 26.500 ljudi godišnje čisti i održava 27 milijuna prostornih metara poslovnih prostora, opere i izglača 153 milijuna kilograma rublja, pripremi 73,4 milijuna obroka. Kada država te poslove izmjesti oni će se i dalje raditi jer nije riječ ni o kakvim neosnovim djelatnostima o čemu se ovdje naprosto nesuvislo bulazni. Škole je potrebno čistiti, baš kao i ministarstva ili Banske dvore, djeci u školi je nužno pripremiti obrok, rublje i plahte u nizu je ustanova (ne samo zdravstvenih nego i zatvorskih ili socijalne skrbi) naprosto nužno oprati i izglačati. Država koja to ne bi radila smanjujući svoj opseg posla i dužnosti, smanjuje sebe samu. Briga države mora biti što i kako se u školama uči, a u zatvorima izdržava kazna, ali i jesu li škole i zatvori čisti i dobivaju li učenici i zatvorenici pristojnu hranu. Danas će se »outsourcati« navodno neosnovne djelatnosti, sutra će se privatizirati ono što se naziva osnovnim djelatnostima javnih službi. 

  Kada i ako država te poslove izmjesti u privatni sektor potreba za tim poslovima u tim ustanovama neće nestati. I dalje će trebati kuhati, prati i peglati, a to će i dalje plaćati država, samo te poslove neće raditi država nego privatne tvrtke i one će to, navodno, raditi jednako efikasno, ali jeftinije. 

 U tome se i krije poraz države – zašto je neki mali vlasnik privatnog pegleraja sposoban peglanje organizirati jefitnije nego li što je to sposobna država? Opačić je najavila da bi se na materijalnim izdatcima moglo uštedjeti 700 milijuna kuna. Zašto? Zašto je država koja ima zakone o javnoj nabavi toliko neefikasna u provedbi tih zakona da će prepuštanjem tih poslova privatnim tvrtkama koje će te poslove dobivati po tim istim zakonima potrošiti čak 700 milijuna kuna manje? To je ključno pitanje »outsourcinga«: zašto vlast smatra da nije sposobna organizirati ni peglanje kako spada.