Antiteroristička akcija, kako ukrajinske vlasti nazivaju operaciju pokrenutu ne bi li slomile prorusku pobunu na jugoistoku zemlje, bit će ili kraj nastojanja vlasti u Kijevu da državu urede manje-više kako oni hoće i njihov poraz ili početak dugotrajnog sukoba u samoj Ukrajini. Vlasti u Kijevu tek trebaju saznati da li se trupe koje šalju na teren žele boriti. Sudeći prema zbivanjima u Slavjansku – ne žele; sudeći bi prema zbivanjima u Mariupolju – žele. U tom će procesu ukrajinske vlasti saznati i u koga se mogu pouzdati, a u koga ne. Ukrajina je država s izgrađenim vojnim i sigurnosnim sistemom, ali to Turčinovu, Jacenjuku i drugima ne znači mnogo. Postoje policija, postoji služba sigurnosti SBU, postoji vojska, ali budući da očito ne znaju u koju jedinicu i koliko se mogu pouzdati novim vlastima u Kijevu nije preostalo ništa drugo nego da pored svega postojećeg osnuju Nacionalnu gardu kao nešto u što bi se mogli pouzdati. Dožive li ukrajinske vlasti brzi poraz,ne uspiju li slomiti prorusku pobunu, a naznake su upravo takve, buduća će Ukrajina biti potpuno drugačija od one koja je postojala do prosvjeda na Maidanu i svrgavanja predsjednika Viktora Janukoviča 22. veljače. U slučaju brzog poraza, u slučaju da ukrajinske snage nastave demonstrirati nevoljkost da se bore, kakva je iskazana u Slavjansku, Kijev može računati i na to da će podrška SAD-a i pojedinih zapadnoeuropskih zemalja koju ima početi kopniti jer zašto bi se netko borio za Ukrajinu ako se ni dijelovi ukrajinskih oružanih snage ne žele boriti za nju. A osim te podrške vlasti u Kijevu trenutačno nemaju praktično niti jednu drugu jaku kartu.

   Jedna varijanta, za sadašnje vlasti povoljnija (iako njima trenutačno službeno neprihvatljiva) je federalizacija države. Proruski krajevi (bez obzira na to što su etnički dominantno ukrajinski) time bi možda mogli biti smireni. Federalizacija je službeni ruski zahtjev za buduće uređenje Ukrajine, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov više puta ga je javno iznio i to je u svemu tome vjerojatno najnezgodnija činjenica. U slučaju federalizacije za vlasti u Kijevu možda i nije toliko nezgodno što je izgovoreno nego tko je izgovorio. Kolikogod bila teško probavljjiva ukrajinskim vlastima vjerojatno je to za njih u ovom trenutku najmanje zlo koje može spriječiti eskalaciju sukoba. Nepovoljnija varijanta je stvaranje polunezavisnih teritorija na istoku i jugoistoku nad kojima Kijev praktično ne bi imao nikakvu vlast, a koje Putin ne bi pripajao kao što je učinio s Krimom. U tom bismo slučaju mogli dobiti smanjenu Ukrajinu, ekonomski još slabiju nego što je danas (industrijsko središte zemlje je na istoku), a ta bi smanjena Ukrajina imala potencijal da postane izrazito frustrirana, nacionalistička država. Postoje i još neke varijante, ali o njima je bolje ne razmišljati.

   Posljednji dani pokazli su i koliko su duboko umiješane i Rusija i Sjedinjene Američke Države u ukrajinska zbivanja, koliko su se duboko zakopale u ukrajinski černozjom. Ukrajinska strana objavila je niz vijesti o dubokoj obavještajnoj umiješanosti Rusije u raspirivanje sukoba posebno u Donjeckoj oblasti. SAD su u Kijev u najgorem mogućem trenutku poslale direktora CIA-a Johna Brennana što je u propagandnom ratu koji se već mjesecima uvelike vodi Rusija spretno iskoristila.