Ni država, ni nacija, nego imperija. Tako Vladimir Putin doživljava današnju Rusiju. Njegov 47-minutni govor održan u utorak, prekidan gromkim pljeskom više od 30 puta, može se iščitavati kao lekcija zemljama Zapada i to u ključu »ako ste mogli vi, zašto ne bismo mi« ili »ako vam paše Kosovo, zašto vam ne bi odgovarao Krim«. Može se iščitavati i kao konačno demonstriranje nove ruske političke snage utemeljene na ekonomskom oporavku od za tu državu tegobnih devedesetih godina. Naravno, može se Putinov govor iščitavati i kao gomila laži, jer laži i stereotipa u njemu ne nedostaje. No, u tom je govoru prije svega izrečeno novo vanjskopolitičko pozicioniranje Rusije, kao imperija i to ugroženog i opkoljenog imperija koji će u međunarodnim odnosima po svemu sudeći biti mnogo manje kooperativan, a mnogo više kompetititvan. 

   Putin se konačno javno obračunao s raspadom Sovjetskog Saveza, a taj je događaj za njega, kako je kazao još 2005. godine, najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća. »Na žalost, ono što se činilo nemogućim postalo je realnost. Svojetski Savez se raspao«, kazao je Putin. 

   Njegova nova vanjska politika koju provodi posljednjih tjedana zasnovana je na ideji ispravljanja onoga što se dogodilo, a što se činilo nemogućim. Posljedica je toga to da je »ruska nacija postala jedna od najvećih, ako ne i najveća etnička skupina na svijetu podijeljena granicama«. Tu »grešku« sada »korigira« ruski predsjednik i pri tome on zapravo u vlastitoj interpretaciji štiti nacionalne interese, iste one koji su postojali i ranije, u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, ali je Rusija bila »prošla tako teško razdoblje da realno nije bila sposobna zaštititi svoje interese«. Putin očito smatra da Rusija danas jest sposobna zaštitti svoje interese. 

  Potencijalno najopasniji dio njegova govora je upućen zapadnim silama. Jasno je kazao da Rusi imaju »svaki razlog smatrati da se zloglasna politika zaprečavanja, vođena u 18., 19., i 20. stoljeću nastavlja danas«. Izravno je to povratak na hladnoratovsku retoriku i doktrinu. Politika zaprečavanja (containment, a upravo je ta riječ navedena u prijevodu Putinova govora na engleski jezik), bila je temeljna politika Sjedinjenih Država, formulirana već 1947. godine u odnosu prema Sovjetskom Savezu. Cilj je te doktrine bio onemogućiti penetraciju SSSR-a izvan područja tada već komunističkih država. Iz te se rečenice, baš kao i sljedeće u kojoj govori o tome kako se Rusiju želi sabiti u kut, jasno ocrtava pozicija opkoljenog imperija koje se mora širiti, ali nailazi na otpor, a želi se širiti izvan postojećih granica. Sve zapadne sile, jer one su te koje zaprečavaju Rusiju, tretiraju se kao, ako ne otvoreno, onda potencijalno neprijateljske. Putinu je teško povjerovati da će stati na Krimu. Nijemce je podsjetio na ulogu Sovjeskog Saveza u ujedinjenju Njemačke (pri čemu je tu ulogu pripisao Rusiji) i zbog toga očekuje da će građani Njemačke »podržati aspiraciju Rusa, aspiraciju povijesne Rusije, da obnovi jedinstvo«. Za jedan govor i previše opasnosti. 

  O Putinovom govoru odličan je komentar, izrazito pesimističan, objavio Adam Michnik u srijedu u »Gazeti Wyobrczi«. Michnik je Putina usporedio s kumom Corleoneom koji je Rusiji i svijetu poručio da će na ugovoru bili »ili vaš potpis ili vaš mozak«. Podsjetio je Michnik i da sudbina kuma na kraju nije sretna, uvjeren je da njegov ruski plagijator neće završiti ništa bolje. Za Michnika je Putinov govor pravi kraj povijesti, povijesti sna o svijetu kojim će vladati demokratske vrijednosti i tržišna ekonomija.