Udbaški sin

Opća praksa Tihomira Ponoša

Tihomir Ponoš

Snimio Denis Lovrović

Snimio Denis Lovrović

Biskup Košić poziva se na demokraciju i na to da ne živimo u jednoumlju, pa on, eto ima pravo govoriti o tome tko po njegovu viđenju vlada Hrvatskom »jer ako se smije govoriti o ustaškoj zmiji u njedrima naroda, zašto ja ne bih o udbaškim sinovima«



Tko to vlada Hrvatskom? Odgovor je naizgled vrlo jednostavan: oni koji pobijede na izborima. Tako su neki pobijedili 2011. godine, neki drugi 2007. godine, a neki, tko zna koji, će pobijediti 2015. godine. No, kad je riječ o sisačkom biskupu i predsjedniku Komisije Iustitia et pax Vladi Košiću, odgovor nije toliko jednostavan, iako on, naravno, tvrdi da zna tko vlada Hrvatskom.


Sa svečane mise za domovinu održane 1. ožujka poručio je biskup da su »sinovi udbaša i najgorih zločinaca, koje i sustav nastoji pod svaku cijenu zaštititi, riskirajući i najbolja postignuća hrvatske države, tj. članstvo u EU, i dalje raspoređeni na najvažnije političke i gospodarske položaje, vladaju zemljom i zavode narod«.


Ima u tom iskazu mnogo toga nelogičnog. Ako sinovi udbaša i najgorih zločinaca vladaju zemljom zašto ih sustav nastoji pod svaku cijenu zaštititi? Valjda bi ih sustav trebao štititi u suprotnome, dakle da ne vladaju.




Nadalje, nije jasno zašto sustav štiti »sinove udbaša i najgorih zločinaca«, jer što su to sinovi učinili da bi ih trebalo štititi: jesu li oni zviždači koji ukazuju na nepravilnosti pa ih se štiti kao zaštićene svjedoke ili treba zataškati neko njihovo zlodjelo?


Nejasno je i čime se to riskira članstvo u Europskoj uniji. Nije poznato da Hvatsku itko namjerava izbaciti iz Unije u koju je ušla prije nešto više od osam mjeseci.


No, sve su to sitnice u odnosu na ono što je u ovome slučaju bitno – biskup Košić poziva se na demokraciju i na to da ne živimo u jednoumlju, pa on, eto ima pravo govoriti o tome tko po njegovu viđenju vlada Hrvatskom »jer ako se smije govoriti o ustaškoj zmiji u njedrima naroda, zašto ja ne bih o udbaškim sinovima«.


U svemu tome Košić ne navodi niti jednog sina udbaša i najgoreg zločinca koj je na vlasti, baš kao što ne navodi zašto sin ne bi smio nešto raditi ako mu je otac bio nesolidan čovjek. Košić se poziva na to da ne živimo u jednoumlju, ali zaboravlja da živimo u društvu u kojem bi, valjda, trebala postojati odgovornost za izgovorenu riječ.


A ono što on kaže nije vrijednosni sud nego činjenični iskaz kojega bi, po logici stvari, trebalo potkrijepiti nekakvim podatcima. U tome i jest razlika između »ustaške zmije« o kojoj je predsjednik Ivo Josipović govorio u Knessetu u veljači 2012. godine (i koju su tisuće ljudi na maksimirskom stadionu činjenično potkrijepile skandirajući zajedno s Joeom Šimunićem) i onoga o čemu on govori ne zato da bi nešto dokazao nego zato da bi moralno diskvalificirao vlast koja je očito genetski kvarna.


Jer ako je otac bio udbaš i najgori zločinac, onda očito, sljedeći nejednoumni misaoni tok biskupa Košića, ni sinovi ne mogu biti ništa drugo. Misaoni tok biskupa Košića i inače nije jednouman, on može malo u kupe, malo u špade.


U srijedu se usprotivio strukturnim reformama i prijedlogu Zakona o radu jer on šteti javnom interesu i posebno pravima zaposlenika. Prošle jeseni je potpisom podržao raspisivanje referenduma o ćirilici jer taj referendum ne šteti posebno pravima zaposlenika nego bi naštetio posebno pravima nacionalnih manjina.


više vijesti