Trgovanje političkim kapitalom zna biti skupa društvena aktivnost. U prošlih tjedan dana svjetla pozornice javnosti je, kad je riječ o trgovini političkim kapitalom, zauzeo SDP. Predsjednik te stranke Zoran Milanović u intervjuu »Novoj TV« prošloga četvrtka govoreći o sad već bivšem pomoćniku ministra financija Branku Šegonu konstatirao je da je »taj gospodin« neovlašteno trgovao političkim kapitalom i ugledom SDP-a. U cijelom tom slučaju Šegon nema, po svemu sudeći, elemenata kaznenog djela, nije napravljeno ništa protupropisno, ali riječ je o moralnom prijestupu. Posljedica je tog moralnog prijestupa, sukladno moralnim kriterijima koje zagovara predsjednik SDP-a, prestanak obnašanja dužnosti.

Prašina uskovitlana slučajem Šegon nije se još ni slegnula, da parafraziramo predsjednika SDP-a, još je mnogo toga bilo u zraku, a nova je prašina uskovitlana u slučaju sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel. Ta se prašina, u kojoj ima i znatne privatne imovine, i zgrade Zavoda za hitnu medicinu, i domjenaka, i savjetnika i savjetovanja, još ne sliježe. Načelno, zasad se u ovom slučaju ide riječ na riječ, riječi Jasmine Jovev ili Ive Žinića na riječi Marine Lovrić Merzel, pa kome narod više vjeruje, a da razloga za nepovjerenje u županicu ima valjda je svakome jasno. Kakve će biti posljedice slučaja tek ćemo vidjeti; hoće li to biti ništa, hoće li to biti moralni prijestup ili će svoj pravorijek morati dati pravosuđe.

No, evidentno je da županica Lovrić Merzel krčmi politički kapital svoje stranke, a to je nešto što bi predsjednika SDP-a trebalo zabrinuti. Ivo Žinić, HDZ-ov kandidat i Marini Lovrić Merzel protukandidat na izborima, o kupnji i uređenju zgrade Zavoda za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije već mjesecima govori kao o SDP-ovoj aferi Planinska. Samo po sebi to je zanimljivo jer netko iz HDZ-a time javno kaže da je »afera Planinska« u koju je umiješan nekadašnji vrh njegove stranke, počevši od Ive Sanadera, čisti kriminal koji se ponavlja u SDP-u.

SDP godinama gradi svoj politički kapital na moralnoj superiornosti u odnosu na HDZ kao moralnu inferiornu stranku. Priliku da na takvoj poziciji gradi politički kapital Milanoviću je dao sam HDZ koji je posebno u drugom Sanaderovom mandatu bio samopogoneća tvornica korupcijskih skandala. To je omogućilo Milanoviću da SDP pozicionira kao i moralno drugačiju stranku koja ne fabricira korupcionaške afere i čiji dužnosnici se ne bave protuzakonitim poslovima ili, pak, lovom u mutnom. Sam je Milanović često na stranačkim skupovima govorio o moralnim kriterijima stranke kojoj je predsjednik i ovažnosti očuvanja tih kriterija.

Slučajevi Šegon i Lovrić Merzel to su uzdrmali. Dojmovi nisu nevažni, a dojam bi u očima običnog građanina mogao biti vrlo jednostavan: kradu i mutnim poslovima bave se i jedni i drugi, jedni na možda malo višoj razini, drugi na možda nešto nižoj razini, ali u konačnici kradu i jedni i drugi. Za SDP je taj politički kapital kojega gradi na moralnoj superiornosti ključan jer drugoga političkog kapitala na državnoj razini zasad baš i nema jer ga u 26 mjeseci vlasti SDP nije uspio stvoriti. Rezultati su, nježno rečeno, oskudni ili rječnikom bivšeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog i dalje pada sve što ne smije padati.