U Hrvatskoj hitno treba uvesti globu koja bi se naplaćivala zbog vrijeđanja demokracije i višestranačja. Da ne bi bilo zabune »demokratski višestranački sustav« jedna je od najviših vrednota ustavnog poretka i temelj za tumačenje Ustava, zapisana u članku 3. najvišeg pravnog akta ove zemlje.

 No, nakon izbora održanih 8. studenoga svjedočimo masovnom vrijeđanju demokratskog višestranačkog poretka.

 Već gotovo svakodnevno netko javno lupeta o tome kako ovoj zemlji treba vlada stručnjaka, kako premijer nikako ne smije biti iz SDP-a ili HDZ-a (dakle stožernih stranaka koalicija koje su zbrojeno osvojile više od dvije trećine glasova i 80 posto mandata u deset općih izbornih jedinica u Hrvatskoj), kako premijer mora biti iz Mosta (stranke koja je osvojila manje od sedmine glasova u Hrvatskoj i isti toliki udio zastupničkih mjesta u deset izbornih jedinica), a dapače niti ministri u budućoj vladi ne bi smjeli biti iz stranaka ili, ako se ipak dopusti da ljudi sa stranačkim iskaznicama budu ministri, onda to nikako ne smiju biti članovi SDP-a i HDZ-a. I sve se to lupeta potpuno nekažnjeno jer je potpuno nekažnjivo.

Takve je teze prakticirao Most koji je govorio o stručnjacima, a ne političarima, u politici, iako je bjelodano da su stručnjaci za politiku upravo političari. Onoga trenutka kada je Most započeo pregovore s predstavnicima koalicija Hrvatska raste i Domoljubnom koalicijom zaključio je da pregovara sa stručnjacima.

Nije spomenuto da su to političari već stručnjaci, iako su im s druge strane pregovaračkog stola bili političari. Dakle, Most je ušavši u pregovarački proces ponešto počeo shvaćati. Najdalje je, za sada, u nekažnjenom vrijeđanju jedne od najviših ustavnih vrednota ove zemlje otišla Marijana Puljak, inače političarka, članica splitskog Gradskog vijeća i predsjednica stranke ambicioznog naziva Pametno, očito neusklađenog s ovotjednim djelovanjem predsjednice.

U intervjuu za »Večernji list« uspjela je kazati da je »moguća jedino vlada stručnjaka, za koju nije bitan broj članova ni stranačke iskaznice. Od početka se zalažemo za takvu vladu i ističemo da politika samo treba nadzirati, ne i upravljati. Tome služi parlament, ne vlada«.

Nakon ovako kristalno čiste kocke lupetanja čovjeku je jasno zašto građanski odgoj i obrazovanje pod hitno treba uvesti, ne nužno u srednje škole, ali tečajeve bi svakako trebalo organizirati za pokoju stranačku čelnicu.

Primarni je radni zadatak politike da vlada i to se postiže tako da se od političara, na temelju izbornih rezultata, sastavi vlada. Inače izbori nisu ni potrebni, ukinimo ih, uštedimo nešto novca ovoj državi, raspišimo javni natječaj za premijera i ministre i omogućimo konačno Marijani Puljak i drugim političkim pikzibnerima da budu na vlasti, ali bez izbornog znoja i muke, bez političkog rada.

Na njenom je tragu i ekonomist Željko Lovrinčević. Naslov njegovog najavljenog intervjua za subotnji »Jutarnji list« glasi »Most bi trebao dati premijera, a ministri ne bi trebali biti stranački orijentirani«. Opet jedan koji ne zna čemu služe izbori, koji ne razumije demokraciju, ne razumije ni višestranačje, a i ako je čitao Ustav nije shvatio što piše u onom članku 3. On bi, dapače, potpuno negirao volju birača, malo manje time što bi premijer morao biti iz Mosta (zašto, pobogu?), mnogo više time što ljudi koji su dobili povjerenje birača ne bi smjeli raditi posao za koji su dobili povjerenje.

U pozadini svih tih lupetanja krije se zloguka imenica reforma. Nakon izbora svi su se kao konji ograničena pogleda upregli u reformska kola i na valu i fonu onoga što je lansirao Most tvrde da niz reformi treba hitno provesti inače ćemo propasti, a tvrde i da reforme hitno treba provesti jer one nisu provedene posljednjih četvrt stoljeća i, baš zato što nisu provedene posljednjih četvrt stoljeća kada su se na vlasti izmjenjivali HDZ i SDP, članovi tih stranaka ne smiju biti u vladi.

 Inače, ako se nešto provodi u ovoj zemlji posljednjih četvrt stoljeća to su reforme i provedeno ih je toliko da nam  je za nadati se da ih uskoro više neće biti, toliko su zamorne. Država i društvo prošle su kroz proces tranzicije, što je velika reforma društva, ekonomija je prošla kroz proces pretvorbe i privatizacije, što je velika reforma ekonomije, administrativno teritorijalni sustav potpuno je promijenjen, a moglo bi se štošta kazati o zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi, upravi, kojem god segmentu društva hoćete.

 Interesantno je da niz analitičara govori o tome kako reforme treba provesti jer reforme nisu provođene posljednjih četvrt stoljeća, a sasvim solidan dio tih istih analitičara je prije dvije i pol godine, uoči ulaska Hrvatske u EU bio zabrinut i pitao se hoće li reforme provedene u sklopu pristupnog procesa biti održive i hoće li biti nastavljene nakon što Hrvatska postane članicom Unije.