Histerija, a ne izbjeglička kriza

Opća praksa Tihomira Ponoša

Tihomir Ponoš

Snimila Bojana MRVOŠ PAVIĆ

Snimila Bojana MRVOŠ PAVIĆ

Ovi ljudi koji su ušli u Hrvatsku jednaka su sigurnosna prijetnja Hrvatskoj kolika su prijetnja primjerice Švedskoj ili Njemačkoj bili bosanskohercegovački Hrvati primljeni kao izbjeglice u vrijeme rata devedesetih godina



Drugoga dana otkako su izbjeglice iz Sirije, ali i drugih država, počele dolaziti, u Hrvatskoj ne svjedočimo izbjegličkog krizi nego nastajućoj histeriji koja se bezrazložno potpiruje i raspiruje ne bi li se na grbači tuđe nesreće, sirijske ponajviše, zaradio kakav politički poen u vrijeme kada je zarađivanje političkih poena vitalno važno. Do četvrtka u 11 sati u Hrvatsku je ušlo 6.200 izbjeglica i nije riječ ni o kakvom izbjegličkom valu, nego se radi, kad smo već kod vodene terminologije, o nekoliko kapljica vala koje su silom neprilika, što vlastitih, što induciranih primjerice u Mađarskoj, pale na hrvatsko tlo.


Ako netko misli da 6.200 ljudi u državi koja ima nešto malo manje od 4,3 milijuna ljudi može stvoriti krizu, taj tvrdi da su hrvatska država, ali i društvo, potpuno nesposobni, čak toliko da ne bi trebalo žaliti ako propadnu. Ako nekoga kojim slučajem zanima nešto o Siriji, tamošnjem građanskom ratu i izbjeglicama, neka pogleda podatke o broju izbjeglica iz Sirije koje zbrinjava Libanon, pa će shvatiti što su kapljice, a što je val. Država, u Hrvatskoj poznata po dugotrajnom građanskom ratu koja broji oko 4,5 milijuna stanovnika, na dan 25. kolovoza ove godine zbrinjavala je 1.113.941 izbjeglicu iz Sirije. Od četiri velika izbjeglička centra, najmanji, onaj na jugu, brinuo je o 128.464 čovjeka.


U toj narastajućoj histeriji svoj doprios daje župan vukovarsko-srijemski Božo Galić koji govori o humanitarnoj katastrofi u trenutku kada nitko nije stradao. Jedinstvena je to humanitarna katastrofa u kojoj nitko da umre, nema onih koji masovno gladuju, a zarazne se bolesti bjesomučno ne šire. Toj je nastajućoj histeriji i stvaranju dojma izvanrednog stanja svoj doprinos dala i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Ustvrdila je da joj je na prvom mjestu sigurnost hrvatskih građana i stabilnost države, a da nije uspjela ni zucnuti čime su to građani i država ugroženi. Nije ona jedina koja je posljednjih tjedana – u vrijeme kada se očekivalo i znalo da je pitanje vremena (i mađarskog završetka ograde) kada će se taj val okrenuti prema Hrvatskoj – pridonijela toj nastajućoj histeriji. Primjerice, goleme napore u osiguranje nacionalne sigurnosti ulaže Damir Kajin, čak tolike da bi zatvorio granicu prema Srbiji do utorka, o tome se raspravlja u medijima kroz koje se povremeno provlači teza da bi s izbjeglicama mogli pristići i teroristi.




Ta teza o infiltriranju terorista kroz izbjegličke kolone u zavadi je s logikom djelovanja terorističkih organizacija koje se u svom radu ponašaju vrlo racionalno. Zašto bi one ubacivale tko zna koliko dugo i skupo obučavanog terorista među izbjeglice, riskirale da čovjek možda ne dođe do odredišta na kojem se, možda, treba raznijeti, jer bi se putem nehotice mogao utopiti u Egejskom moru? Ovi ljudi koji su ušli u Hrvatsku jednaka su sigurnosna prijetnja Hrvatskoj kolika su prijetnja primjerice Švedskoj ili Njemačkoj bili bosanskohercegovački Hrvati primljeni kao izbjeglice u vrijeme rata devedesetih godina. Grabar-Kitarović naprasno je zbog dolaska izbjeglica prekinula svoj boravak u Istri, čime je samo dodatno raspirila dojam stvaranja nepotrebne histerije i izvanrednog stanja. Bilo bi mnogo korisnije za državu, a i državnički mudrije, da je ostala u Istri i obišla, kako je planirala, muzejsko-galerijski prostor Svetog Srca u pulskoj Areni.


više vijesti