Izmišljanje tradicije (pored svih postojećih tradicija) stara je društvena navada koja je u 19. stoljeću bila iznimno važna u vrijeme nacionalizma, stvaranja nacionalnih pokreta i nacija u suvremenom smislu, a danas je važna jer se takvim inventivnim metodama nastoji poboljšati vlastita turistička ponuda, a samim time i povećati prihod. Najveći uspjeh u tome postigli su Škoti koji su izmislili da masovno nose kiltove (i ispod njih ništa), a kiltove su u povijesti nosili samo Škoti gorštaci koje su Škoti koji su živjeli u nizinama i gradovima smatrali divljacima. No, u 19. stoljeću trebalo je masovno odjenuti kilt, pokazati svoje škotstvo i time jasno dati do znanja da se Škoti vidljivo razlikuju od Engleza.

Posljednjih je godina na turističkoj cijeni srednji vijek i njemu pripadajući viteški turniri. Za mnoge ljude srednji je vijek, navodno, mračno, misteriozno razdoblje povijesti, a za turističke zajednice organiziranje viteških turnira i raznoraznih prisjećanja na srednjovjekovno razdoblje lukrativan izvor prihoda. Jasno je da ti viteški turniri i drugi festivali koji se organiziraju nisu ukorijenjeni u davno minuloj prošlosti, tek svoje današnje ishodište traže u povijesti. Jedan od najatraktivnijih festivala, jednostavno nazvan Srednjovjekovni festival, organiziran je prošloga vikenda po peti put u Svetvinčentu i okolici. Bogat program uobličen je u tri dana – danu obitelji, danu viteštva i danu legendi. Tipična manifestacija koja izmišlja tradiciju u skladu s Hobsbawmom odrednicom tog pojma i koja je, kako je i red, prilagođena turistima. Tim se festivalom nakratko pokušavaju obnoviti vrijeme i duh srednjega vijeka, a vrijeme i duh nastoje se obnoviti tako da se čini ono što se činilo u srednjem vijeku na način na koji se činilo u srednjem vijeku. Ima tu koječega, od legende o savičentskoj vještici i inkvizicije koja ispituje osumnjičenu građanku pomoću srednjovjekovnih sprava za mučenje (što bi bilo nešto priličnije za festival humanizma i renesanse jer su žene osumnjičene da su vještice u tom razdoblju stradavale mnogo češće nego li u srednjem vijeku), streličarskog programa, svakodnevnih viteških turnira, demonstracije rada katapulta i drugoga.

I sve bi s tim izmišljanjem tradicije bilo u redu, jer svrha je primarno zabavno-turistička,  tek da kamera i mikrofon javne televizije nisu uhvatile čovjeka koji na festivalu priprema srednjovjekovna jela, a jedan od glavnih sastojaka mu je krumpir. Inače, u programu festivala navodi se i predavanje Danijele Doblanović »Hrana u srednjem i ranom novom vijeku: jela na stolu Grimanijevih«.

U obnavljanju tog srednjovjekovnog imaginarija ima i podosta ironije, primjerice u Gornjoj Stubici. Tamošnji viteški turnir, u slavu turnira organiziranog 1564. godine, kod Spomenika seljačkoj buni 1573. organizira Muzej seljačke bune. Taj je spomenik podignut, a muzej osnovan u čast seljacima i kmetovima palima i od viteške, plemićke ruke, pa taj Muzej slavi krvnike onih zbog kojih postoji.

Pogreška s krumpirom tek je manji problem u izmišljanju tradicije koje bismo mogli podvesti i pod prilagodbu davno prohujalog vremena suvremenom dobu i prehrambenim navikama turista. Nešto veći problem nastaje kada se tradicija izmišlja i promovira pod okriljem države kao što je bio slučaj s nedavnim mimohodom u Zagrebu, održanim u povodu 20. obljetnice Oluje. Postoji jednostavan povijesni problem s postrojem mimohoda, a taj jednostavni povijesni problem su – povijesne postrojbe. Nadati se je da na sljedećem mimohodu, organiziranom primjerice o 25. obljetnici Oluje, tih postrojbi neće biti jer naprosto nisu povijesne. Da ne bi bilo zabune, nije riječ o postroju ratnih zastava, odnosno zastava postrojbi koje su sudjelovale u Domovinskom ratu. Problem je baš u onome što se naziva povijesnim postrojbama. Već i u Hrvatskoj najglasovitija takva postrojba – sinjski alkari – nisu povijesna postrojba. Viteško alkarsko društvo osnovano je u čast postrojbe koja je 1715. godine branila Sinj od turske navale, ali sami po sebi alkari nisu vojna postrojba, nego natjecatelji.

No, mnogo je veći problem kada se u postroj povijesnih postrojbi ugura one koji s poviješću nemaju nikakve veze, a postoje toliko kratko da im je i tradicija upitna, svakako usporedi li se s onom sinjskom alkarskom. U povijesne hrvatske postrojbe ubraja se čakovečka Zrinska garda koja je toliko nepovijesna da je nastala čak i poslije tako povijesno nedavnog događaja kao što je Domovinski rat. Osnovana je 30. travnja 2001. godine (na 330. obljetnicu pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu) i doista nikome ne bi trebalo biti jasno što oni rade među povijesnim postrojbama. Očito je da bi Eric Hobsbawm i Terrence Osborn Ranger, urednici glasovite knjige »Izmišljanje tradicije«, mnogo materijala za svoj zbornik pronašli i u današnjoj Hrvatskoj.