Bez trećeg

Opća praksa Tihomira Ponoša

Tihomir Ponoš

Foto Arhiv NL

Foto Arhiv NL

Sve što je posljednjih godina samostalno, a ponekad i preambiciozno, najavljivano kao moguća treća opcija ili nije praktično ni nastalo, ili je takorekuć nestalo ili samo što nije nestalo



Prošlih ljeta jedna od omiljenih medijskih tema bio je treći put, odnosno pokušaj pronalaženja treće političke opcije u zemlji, opcije koja se neće grupirati ni oko SDP-a niti oko HDZ-a, a bit će relevantna u hrvatskoj političkoj areni. Sve što je posljednjih godina samostalno, a ponekad i preambiciozno, najavljivano kao moguća treća opcija ili nije praktično ni nastalo, ili je takorekuć nestalo ili samo što nije nestalo. Hrvatski laburisti na prošlim su parlamentarnim izborima održanima 4. prosinca 2011. godine osvojili šest mandata, a na sljedećim će parlamentarnim izborima svoj politički opstanak potražiti u zajedništvu sa SDP-om i njegovim koalicijskim partnerima. Kolikogod to čudno zvuči, za stranku koja je blizu nestanka, odluka o ulasku u tu koaliciju nije samo spasonosna (barem za neko vrijeme) nego toj stranci nudi ono što se na suvremenom hrvatskom naziva »win – win« situacijom. Dakle, štogod da se dogodi za Hrvatske bi laburiste nakon sljedećih izbora situacija trebala biti bolja nego prije izbora. Izgubi li koalicija predvođena SDP-om izbore, a Hrvatski laburisti uspiju izboriti tri zastupnika, time i svoj klub, moći će kroz opozicijsko djelovanje u Hrvatskom saboru obnoviti stranku, konsolidirati se i u miru pripremati za parlamentarne izbore 2019. ili 2020. godine. Pobijedi li, pak, ta koalicija na izborima, Hrvatski će laburisti morati, kako se to nemaštovito kaže, preuzeti svoj dio odgovornosti, ući u vlast, a tada će odgovornost za stranku ponovno primarno biti na njima. Jedan uspješan ministar u vladi može u znatnoj mjeri revitalizirati stranku. Postoji, naravno, i za Hrvatske laburiste crni scenarij, a to bi bio katastrofalan poraz SDP-ove koalicije kojega bi posljedica bila i krah laburista. 


O Nacionalnom forumu Nikice Gabrića ne treba trošiti rečenice. Dovoljno je kazati da je posljednja novost na internetskoj stranici te stranke čestitka građanima za Božić i Novu 2015. godinu. ORaH Mirele Holy brzo se uspinjao, ali brzo se i spušta. Stranka koja je prošle jeseni, sudeći prema anketama (koje što se tiče pouzdanosti, kao što znamo, imaju svojih ograničenja) u jednom trenutku nadmašila SDP, po posljednjim anketama je na rubu petpostotnog izbornog praga. Tih pet posto može značiti mnogo, ali s obzirom na izborni sustav kakav je u Hrvatskoj može značiti i nula zastupnika. Orašari se mogu bodriti uspjehom upravo Hrvatskih laburrista na prošlim izborima kada je tadašnja stranka Dragutina Lesara na nacionalnoj razini osvojila 97.701 glas, odnosno 4,19 posto, ali zbog dobrog rasporeda glasova osvojili su i šest mandata. Pitanje je može li ORaH postići takav uspjeh, vjerojatno bi se zadovoljili prelaskom praga i osvajanjem mandata u dvije do tri izborne jedinice. Ne uspiju li u tome i toj stranci prijeti put u nestanak s političke pozornice. Živi zid se pojavio u vrijeme predsjedničkih izbora i to samo zahvaljujući svom kandidatu Ivanu Viliboru Sinčiću, u jednom trenutku preskočio je u anketnoj popularnosti ORaH, a sada više po inerciji uživa anketnu podršku od oko pet posto ispitanika, s tendencijom daljnjeg smanjenja. Nove stranke, poput Čačićevih reformista ili Josipovićeve Naprijed Hrvatska bilježe se tek na razini statističkog fenomena. 


Razlog za to je uvelike u tome što dvije najsnažnije stranke, zajedno sa svojim partnerima, kontroliraju golemi dio onog dijela biračkog tijela koje izlazi na izbore. One za sada efikasno zagušuju svaku mogućnost da se pojavi treća snaga čemu i same, ponekad samoprozvane, treće snage doprinose svojom neozbiljnošću. No, stvaranje golemih koalicija, u slučaju HDZ-a riječ je o osam stranaka, u slučaju SDP-a moglo bi biti sedam stranaka u želji da se što više okrupni vlasitio biračko tijelo imat će za velike stranke nemalu cijenu. S jedne strane zatvaraju prostor za razvoj treće opcije, ali istodobno na važnosti daju postojećim političkim pik zibnerima što će platiti mjestima na listama, pokojim mjestom u Saboru, pa i u Vladi. Mimo ta dva bloka opstaju samo stranke koje imaju jaku regionalnu bazu poput HDSSB-a, a nakon sljedećih izbora to bi mogao biti i Most kojem anketna podrška od 2,6  posto daje pravo nadati se da će u X. izbornoj jedinici uspjeti ući u Sabor. 




više vijesti