Predsjednik HDZ-a višekratno je najavio da će, kada njegova stranka preuzme vlast, provesti nešto što bismo mogli nazvati duhovnom obnovom. Najavio je lustraciju (što god to zapravo bilo i kako god on to formulirao), najavio je da će se ubuduće ipak morati paziti što i kako se govori o primjerice Franji Tuđmanu i Gojku Šušku. Projekti duhovne obnove u posljednjih četvrt stoljeća nisu bili naročito uspješni, što zapravo uopće nije loše jer iza njih se nije krilo ništa drugo nego pokušaj poravnavanja društva u kojem bi svi ili golema većina ljudi bili istomisleći, barem kada javno istupaju. Ti su projekti duhovne obnove propali zbog sličnog razloga zbog kojega je propao i prethodni projekt duhovne izgradnje, onaj iz komunističkog razdoblja. I u njemu su svi ili golema većina ljudi trebali biti istomisleći, barem kada javno istupaju, a to je rezultiralo stvaranjem fenomena koji je Czeslaw Milosz briljantno opisao kao ketmana.

No, prije duhovne obnove valja nam provesti tjelesnu obnovu i izgradnju i tako stvoriti preduvjete za ono što je Juvenal nazvao »zdrav duh u zdravom tijelu«. Točnosti radi, taj Juvenalov stih glasi »treba se moliti za zdrav duh u zdravom tijelu« i njime definira odnos prema bogovima, a upravo su zdrav duh i zdravo tijelo ono što je smisleno tražiti od bogova. U tjednu za nama svjedočili smo stvaranju preduvjeta da djeca imaju zdravo, gipko i razgibano tijelo. Dakle, 120 osnovnih škola u Hrvatskoj koje nemaju sportsku dvoranu dobit će poligone za tjelesnu aktivnost djece. Ti bi poligoni trebali nadomjestiti nedostatak dvorane i osigurati učenicima od prvog do četvrtog razreda, dakle onima u dobi od sedam do 10 godina, svakodnevnu tjelesnu aktivnost. Na predstavljanju prvog takvog poligona bili su ministar obrazovanja Vedran Mornar, ali i ministar zdravlja Siniša Varga. Autorica projekta je epidemiologinja iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Sanja Musić Milanović. Ti bi poligoni trebali smanjiti broj učenika s prekomjernom tjelesnom težinom kakvih je danas 25 posto, a samim time smanjili bi se i rizici od bolesti uzrokovanih prekomjernom težinom.

Cijela ta pripovijest o poligonima za dječje dnevno gombanje itekako je zanimljiva zbog zapravo groznog podatka koji kaže da 120 od 878 osnovnih škola u Hrvatskoj nema dvoranu za tjelesni odgoj. Taj nam, pak, podatak ukazuje koliko se reforme u ovoj zemlji mogu dugotrajno provoditi i koliko reformski kapacitet može biti slabašan i ograničen. Valja nam se vratiti u 1874. godinu, kada je ban Ivan Mažuranić u sklopu svojih liberalnih i modernizacijskih reformi (a njegovih je sedam godina banovanja doista važno modernizacijsko razdoblje u hrvatskoj povijesti) reformirao i školstvo i to Zakonom o ustroju pučkih škola i preparandijah. Svrha je školstva bila da djecu religijski moralno odgoji i obrazuje za građanski život, a posebno je bilo naglašeno da osim »duševnih« škola treba razvijati i »tjelesne sile« učenika. Zbog toga je od 1874. godine u pučke škole u Hrvatskoj kao obavezan predmet uvedena tjelovježba. Od Ivana Mažuranića do Sanje Musić Milanović, Vedrana Mornara i Siniše Varge prošla je 141 godina, reforma se nastavlja.