Povijest je odlično poprište za političke sukobe u sadašnjosti, a sadašnjost je odličan medij za mijenjanje povijesti. To potvrđuju, svaka na svoj način, dvije vojne parade koje nemaju veze jedna s drugom. U Hrvatskoj se planira organizirati vojna parada, odnosno kako se kada je riječ o Hrvatskoj vojsci uvriježilo još devedesetih godina kazati, mimohod u povodu 20. obljetnice »Oluje«. Isprva je sve djelovalo skladno, a složne ruke paradu su gradile. Nije bilo disonantnih tonova između Vlade i predsjednice Republike, činilo se da je sve dogovoreno: 5. kolovoza svečano će se obljetnica »Oluje« obilježiti u Kninu, a u poslijepodnevnim satima, kad vrućina koliko-toliko mine, u Zagrebu će biti upriličena parada. Već smo nazirali i kakva bi trebala biti, ministar obrane Ante Kotromanović javno je kazao da je poklonik francuskog tipa parade gdje ne paradira samo vojska nego i pojedine civilne službe, a ne ruskog modela koji je gotovo isključivo vojne naravi.

  No, vrlo brzo smo shvatili da je ideja o organizaciji parade za obljetnicu »Oluje«, koja inače u javnosti egzistira od listopada prošle godine, odličan teren za političko sučeljavanje. HDZ se usprotivio tome da se glavna svečanost, a to bi ove godine nesumnjivo bila parada, izmješta iz Knina, a zapravo se usprotivio i samoj paradi koja bi, kako se navodi, mogla koštati oko pet milijuna kuna. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović zaključila je naknadno da možda ipak ne bi bilo dobro da parada bude ove godine za 20. obljetnicu »Oluje«, već bi bilo bolje da bude koncem svibnja sljedeće godine u povodu 25. obljetnice postrojavanja Zbora narodne garde na stadionu u Kranjčevićevoj ulici i početka formiranja oružanih snaga. Koliko će parada koštati sljedeće godine i hoće li taj trošak i sljedeće godine biti neprimjeren, za sada baš i nije najjasnije. Zagreb je u kolovozu neprilično mjesto za organiziranje parade i zato što se njegovi stanovnici u to doba godine sele na more pa bi se moglo dogoditi da posjet bude slab, da bude poput onog koji na svojim utakmicama bilježi »Dinamo«. Vlada, koja u ovom slučaju od početka drži istu poziciju – parada poslijepodne 5. kolovoza u Zagrebu – osnovala je u četvrtak i Državni odbor, što je tražila predsjednica Republike i koja je sastavni dio tog odbora. No, s obzirom na njen promijenjen stav o ovogodišnoj paradi, moguće je da će promijeniti i stav o Državnom odboru i svojoj ulozi u njemu.

  O subotnjoj moskovskoj vojnoj paradi mnogo je toga napisano posljednjih mjeseci. Pažljivo se gledalo tko neće doći, a tko hoće. Naime, dolaskom na paradu ne odaje se počast onima koji su se u Drugom svjetskom ratu borili u antihitlerovskoj koaliciji, nego se dolaskom na paradu, barem što se tiče zapadnih sila, odaje priznanje politici ruskog predsjednika Vladimira Putina koja je za zapadne zemlje zbog pripajanja Krima i uloge Rusije u ukrajinskoj krizi neprihvatljiva. Moskovska parada postaje odličan lakmus papir za odnose Rusije i zapadnih zemalja. Prije pet godina kada su odnosi bili mnogo bolji na moskovskoj paradi sudjelovale su i postrojbe zapadnih zemalja, ove godine tu paradu vojske tih zemalja, baš kao i predsjednici država i vlada, će zaobići. Moskovska je parada poodavno postala prvorazredan politički događaj, a glavna je vijest tko ne dolazi. Ta je parada, otkako se raspao Sovjetski Savez, i krasna prilika za mijenjanje povijesti. Ona je uvelike rusizirana, a uloga ostalih naroda i republika nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, jer ipak je ta država bila u ratu s Njemačkom, ne Rusija koja jest njegova međunarodnopravna sljednica, postala je potpuno nevažna. Sve to ukazuje da su vojske i dalje važne u politici: nekada je, prema Clausewitzu, rat bio nastavak politike drugim sredstvima, a danas je nastavak politike drugim sredstvima, barem ponegdje, vojna parada.