U Hrvatskoj, kao i u svakoj zemlji, postoje politički rituali. Jedan od političkih rituala u Hrvatskoj je najava vruće jeseni. Svakoga ljeta netko, obično sindikalni netko, najavi vladi vruću jesen. I svake godine ta jesen bude obilježena jesenskim tonovima, valeri jeseni nisu žarki, pastelni su, žućkasti, smećkasti, jutra su siva, često maglena. Svakoga ljeta, barem kod nekih, plamti nada u vruću jesen, svake zime konstatira se da od vruće jeseni nije bilo ništa.

No, tko će ga znati, možda ove godine bude drugačije, možda jesen Vladi Andreja Plenkovića doista bude vruća i možda joj uobičajeno jedan od najzahtjevnijih jesenskih poslova, a to je proračun za sljedeću godinu, bude tek nešto malo više od obične domaće zadaće u usporedbi sa svime drugime što bi se Vladi, razvidno je koncem kolovoza, moglo dogoditi.

Kadrovski je trenutačno u žarištu ministar zdravstva Milan Kujundžić. Njega čeka inicijativa za opoziv. Kako sada stvari stoje, ne treba očekivati i da će Kujundžić biti opozvan (niti da će ga Plenković smijeniti), ali rasprava o ministru Kujundžiću u parlamentu bit će dobra prilika za opoziciju da prodrma i uzdrma ministra, pa i onoga tko ga je izabrao za ministra, a to je premijer Plenković. Kujundžiću je zajamčena, ako ništa drugo, neugoda i ne baš lijepi trenuci u Saboru gdje nakon sukoba s Ines Strenja Linić, Željkom Jovanovićem i Božom Petrovom treba očekivati i obračune na osobnoj razini. No, napadima na kadrove Plenković se može relativno lako othrvati. Dovoljno je prebrojati s koliko glasova u parlamentu raspolaže, a raspolaže s dovoljno glasova, i time može zatvoriti takve priče.

Postoje priče koje se ne mogu zatvoriti dovoljnim brojem glasova u parlamentu, koje ne ovise o postojanju parlamentarne većine. Jedna takva upravo se odvija svima pred očima, a to je štrajk zaposlenih u pulskome Uljaniku i riječkom »3. maju«. Riječ je o 4.400 zaposlenih koji nisu dobili plaću, a riječ je i o brodogradilištima koje sama isplata zaostale plaće radnicima ne spašava. Može se (možda) osigurati novac i za još pet-šest plaća (baš kao što se napravilo početkom godine), ali što onda? Novi štrajk? Vjerojatno. Oba su brodogradilišta, prema onome što znamo na izdisaju i to nakon petogodišnjeg restrukturiranja, koje je očito bilo toliko efikasno da se Vlada nada da će Europska komisija dopustiti provedbu novog programa restrukturiranja. Bit će da bi u Uljaniku i pripadajućoj mu grupi bilo posla i za USKOK i DORH. A kad smo već kod USKOK-a zahvaljujući njegovim transkriptima koje je objavio N1 Plenkovićeva Vlada suočava se s novim neugodnostima u za nju ionako neugodnoj aferi »Hotmail«, odnosno načinu na koji je radila, što je učinila i kome je što omogućila grupa Borg. Od svih imena i prezimena, od svih funkcija koje se spominju u toj aferi, politički je stradala samo Martina Dalić, a upravo bi Martinu Dalić danas, u jeku krize u brodogradnji i štrajka u Puli i Rijeci, Andrej Plenković itekako rado vidio u svom timu. Vjerojatno bi mijenjao i Tomislava Tolušića i Darka Horvata za Martinu Dalić. Ne treba zaboraviti da niti priča s Agrokorom nije završena, sljedeća faza je odluka Visokog trgovačkog suda.

Vladi ne samo da ne ide s krizama, nego joj slabo ide i s programiranim akcijama. Dio prijedloga poreznih izmjena ministra Zdravka Marića propao je samo nekoliko dana nakon što je oglašen na javnom savjetovanju. Ideja o povećanju osnovice za obračun doprinosa za predsjednike i članove uprave na 8.822 kune propala je i prije nego što se prošle subote u Zadru ministar Marić obratio javnosti. Taj slučaj pokazuje da kvaliteta prijedloga u današnjoj politici uopće ne mora biti važna. Prijedlog su sasjekli poslodavci, HUP, opozicija, a i dio vladajuće koalicije (HNS, HSLS). To što su ga sasjekli ovi posljednji, posebno HNS, otvara i pitanje komunikacije unutar vladajuće većine. Je li HNS znao što sve ministar Marić namjerava, pa ga je pustio na čistinu ne bi li i on pucao po njemu i prikupljao političke bodove (oni su HNS-u životno potrebni) ili nisu znali pa ih je ono što su pročitali iznenadilo?

U svemu tome Andrej Plenković i njegova Vlada imaju i sreće. Najčvršći jamac da jesen neće biti vruća, da će boje jeseni biti pastelne, a ne žarke, je opozicija. Nje, u nekom ozbiljno organiziranom obliku nema, a kada će je biti, ne znamo.