U BiH, odnosno u Republici Srpskoj odvijaju se procesi koji bi mogli dovesti do novih međunacionalnih sukoba u našem najbližem susjedstvu
Naslov jedne vijesti objavljene pomalo ispod radara krajem prošlog tjedna glasi ovako: »SAD otvara bazu za specijalne operacije u Albaniji. Nije još jasno zbog čega«.
A ovako glasi naslov jučerašnje vijesti: »Dodik u društvu Brnabić, Pupovca i Porfirija BiH usporedio s NDH, najavio odcjepljenje: »Idemo u federaciju sa Srbijom«.
Nitko nigdje nije službeno rekao da ove vijesti imaju veze jedna s drugom, osim što to nalaže zdrav razum. U BiH, odnosno u Republici Srpskoj odvijaju se procesi koji bi mogli dovesti do novih međunacionalnih sukoba u našem najbližem susjedstvu. Iako su međunarodne i NATO snage u vrijeme rata u BiH ozbiljno zakazale i debelo zakasnile s reakcijama, valjda su savladali lekciju i neće dopustiti da vreli bosanski lonac zakuha ponovo. NATO i zapadna politika imaju obavezu pažljivo pratiti što se događa u području Europe u kojem se vodio zadnji rat na kraju 20. stoljeća, i ne dopustiti nikakve nove ideje o odcjepljenju dijela BiH i pripajanju Republici Srbiji.
Ono što Milorad Dodik radi u BiH zadnjih mjeseci, naprosto je nedopustivo. Ne da izlazi izvan okvira Daytona i ideje o budućoj građanskoj BiH, nego je i potencijalno »bure baruta« za cijelu Europu, pa i svijet ako se uzmu u obzir nova negativna geopolitička kretanja i sukob istoka i zapada oko Ukrajine. Uz krizu u Ukrajini, BiH ne može paralelno biti druga točka vrenja u istom trenutku. Valjda netko u NATO-u, EU-u i SAD-u o tome vodi računa.
Dvije su stvari pritom olakotne: prvo, predsjednik SAD-a Joe Biden je kao jedan od kongresnika bio itekako angažiran tijekom rata u BiH na toj temi, i dobro razumije balkanske uzroke i posljedice. Zato mu vjerojatno ne bi trebali promaknuti ovi događaji u BiH.
I drugo, sve što se zadnjih dana u BiH zbiva, upravo je u kontekstu skorih izbora u toj zemlji, te u paketu s tim i najava izmjena izbornog zakona prema kojima bi međunarodna zajednica, koja još uvijek drži jedno oko na BiH, pokušala implementirati bar prvi korak uvođenja građanske države u institucije BiH. Dodik i RS su naravno protiv takvog modela, kao i svi nacionalisti, ali olakotno je da su možda ovakve njegove retoričke eskapade tek dio predizborne kampanje u susjednoj zemlji.
No, iako su bosanski vicevi najbolji vicevi, s Bosnom nema šale. Jedna iskra ondje može zapaliti vatru, stoga Dodikovo divljanje ne treba podcjenjivati. Njegova izjava o tome da je za njega BiH »jednaka ideji o ustaškoj državi iz prošlog stoljeća«, te o tome da je kao takva za Srbe neprihvatljiva, skandalozna je. Ništa manje nisu sporne niti riječi srbijanska premijerke Ane Brnabić koja je kazala da je Republika Srpska »ispunjenje višestoljetnog sna srpskog naroda« te da je »potpuno svjesna i uvjerena da bi se svi monstruozni zločini iz vremena NDH ponovili u slučaju da nije nastala i da ne postoji Republika Srpska«. Uopće, bilo kakvo spominjanje Bosne i Hercegovine u kontekstu NDH je jezivo. Oni BiH nazivaju »paraustavnom«, a priču o građanskoj BiH fikcijom, koja se namjerno plasira s ciljem da Srbi u BiH budu manjina.
To je svjesna manipulacija, kojom Dodik potpaljuje strasti u maniri miloševićevske politike s kraja 80-ih godina, jer su u BiH sva tri naroda konstitutivna i nijedan od njih nije manjina u političkom smislu. Upravo je to cijeli smisao daytonske BiH. Ovakvim zamjenama teza srpska politika uvijek se služila kad je tražila više nego joj pripada. Uostalom, praznik pod nazivom »Dan Republike« u RS obilježavaju 9. siječnja u znak sjećanja na taj datum iz 1992. godine kada je dio zastupnika u skupštini tadašnje SR BiH protuzakonito proglasio »srpsku republiku BiH«, što je i predstavljalo uvod u troipolgodišnji krvavi rat.
Hrvatska, pak, politika u BiH, bez obzira na to što se također bori za konstitutivnost hrvatskog naroda, ne bi trebala davati krila ovakvim nacionalističkim pokušajima Milorada Dodika. Hrvatska politika trebala bi biti građanska politika, jer nacionalizam u toj državi nikad nije imao sretan kraj. U tom smislu i Pantovčak i Banski dvori trebaju s oprezom gledati na Dodikovu politiku, umjesto što žmire na nju radi interesa hrvatskih predstavnika u BiH predvođenih Draganom Ćovićem i HDZ-om.
Dodikova politika je opasna politika, i ne bi je trebalo šutke ignorirati.
Uvodnik
Opasna Dodikova politika
Tihana Tomičić
10. siječanj 2022 14:32
Foto: Armin Durgut/PIXSELL
U BiH, odnosno u Republici Srpskoj odvijaju se procesi koji bi mogli dovesti do novih međunacionalnih sukoba u našem najbližem susjedstvu
Naslov jedne vijesti objavljene pomalo ispod radara krajem prošlog tjedna glasi ovako: »SAD otvara bazu za specijalne operacije u Albaniji. Nije još jasno zbog čega«.
A ovako glasi naslov jučerašnje vijesti: »Dodik u društvu Brnabić, Pupovca i Porfirija BiH usporedio s NDH, najavio odcjepljenje: »Idemo u federaciju sa Srbijom«.
Nitko nigdje nije službeno rekao da ove vijesti imaju veze jedna s drugom, osim što to nalaže zdrav razum. U BiH, odnosno u Republici Srpskoj odvijaju se procesi koji bi mogli dovesti do novih međunacionalnih sukoba u našem najbližem susjedstvu. Iako su međunarodne i NATO snage u vrijeme rata u BiH ozbiljno zakazale i debelo zakasnile s reakcijama, valjda su savladali lekciju i neće dopustiti da vreli bosanski lonac zakuha ponovo. NATO i zapadna politika imaju obavezu pažljivo pratiti što se događa u području Europe u kojem se vodio zadnji rat na kraju 20. stoljeća, i ne dopustiti nikakve nove ideje o odcjepljenju dijela BiH i pripajanju Republici Srbiji.
Ono što Milorad Dodik radi u BiH zadnjih mjeseci, naprosto je nedopustivo. Ne da izlazi izvan okvira Daytona i ideje o budućoj građanskoj BiH, nego je i potencijalno »bure baruta« za cijelu Europu, pa i svijet ako se uzmu u obzir nova negativna geopolitička kretanja i sukob istoka i zapada oko Ukrajine. Uz krizu u Ukrajini, BiH ne može paralelno biti druga točka vrenja u istom trenutku. Valjda netko u NATO-u, EU-u i SAD-u o tome vodi računa.
Dvije su stvari pritom olakotne: prvo, predsjednik SAD-a Joe Biden je kao jedan od kongresnika bio itekako angažiran tijekom rata u BiH na toj temi, i dobro razumije balkanske uzroke i posljedice. Zato mu vjerojatno ne bi trebali promaknuti ovi događaji u BiH.
I drugo, sve što se zadnjih dana u BiH zbiva, upravo je u kontekstu skorih izbora u toj zemlji, te u paketu s tim i najava izmjena izbornog zakona prema kojima bi međunarodna zajednica, koja još uvijek drži jedno oko na BiH, pokušala implementirati bar prvi korak uvođenja građanske države u institucije BiH. Dodik i RS su naravno protiv takvog modela, kao i svi nacionalisti, ali olakotno je da su možda ovakve njegove retoričke eskapade tek dio predizborne kampanje u susjednoj zemlji.
No, iako su bosanski vicevi najbolji vicevi, s Bosnom nema šale. Jedna iskra ondje može zapaliti vatru, stoga Dodikovo divljanje ne treba podcjenjivati. Njegova izjava o tome da je za njega BiH »jednaka ideji o ustaškoj državi iz prošlog stoljeća«, te o tome da je kao takva za Srbe neprihvatljiva, skandalozna je. Ništa manje nisu sporne niti riječi srbijanska premijerke Ane Brnabić koja je kazala da je Republika Srpska »ispunjenje višestoljetnog sna srpskog naroda« te da je »potpuno svjesna i uvjerena da bi se svi monstruozni zločini iz vremena NDH ponovili u slučaju da nije nastala i da ne postoji Republika Srpska«. Uopće, bilo kakvo spominjanje Bosne i Hercegovine u kontekstu NDH je jezivo. Oni BiH nazivaju »paraustavnom«, a priču o građanskoj BiH fikcijom, koja se namjerno plasira s ciljem da Srbi u BiH budu manjina.
To je svjesna manipulacija, kojom Dodik potpaljuje strasti u maniri miloševićevske politike s kraja 80-ih godina, jer su u BiH sva tri naroda konstitutivna i nijedan od njih nije manjina u političkom smislu. Upravo je to cijeli smisao daytonske BiH. Ovakvim zamjenama teza srpska politika uvijek se služila kad je tražila više nego joj pripada. Uostalom, praznik pod nazivom »Dan Republike« u RS obilježavaju 9. siječnja u znak sjećanja na taj datum iz 1992. godine kada je dio zastupnika u skupštini tadašnje SR BiH protuzakonito proglasio »srpsku republiku BiH«, što je i predstavljalo uvod u troipolgodišnji krvavi rat.
Hrvatska, pak, politika u BiH, bez obzira na to što se također bori za konstitutivnost hrvatskog naroda, ne bi trebala davati krila ovakvim nacionalističkim pokušajima Milorada Dodika. Hrvatska politika trebala bi biti građanska politika, jer nacionalizam u toj državi nikad nije imao sretan kraj. U tom smislu i Pantovčak i Banski dvori trebaju s oprezom gledati na Dodikovu politiku, umjesto što žmire na nju radi interesa hrvatskih predstavnika u BiH predvođenih Draganom Ćovićem i HDZ-om.
Dodikova politika je opasna politika, i ne bi je trebalo šutke ignorirati.