Društvo koje drži do sebe ne bi smjelo dopustiti rušenje mostova. Zato što je most građevina koja spaja i svaki je most važan jer je u jednom povijesnom trenutku netko odlučio spojiti dvije obale. Riječki mostovi kroz povijest nisu spajali samo obale, oni su, jer je tako povijest odlučila, spojili dva grada koja je dijelila Rječina. Zbog toga oportunističko gledanje da je most Rječina III izvan funkcije i da je potrebno previše sredstava da bi ga se održavalo svjedoči o potpunom nerazumijevanju važnosti građevine koja je svjedok riječke povijesti. Povijesti koja je grad najčešće dijelila. Ako bude imalo pameti, sve će se napraviti da Rječina III ostane na istom mjestu na kojemu je i danas. Ostvari li državna tvrtka HŽ infrastruktura plan koji je zamislila, stari željezni riječki most nestat će kao što je previše toga nestalo u gradu burne povijesti. Dobro je da je vijest o planovima za rušenje uzbunila riječku javnost i da je posljedica uzbune otvaranje javne rasprave o sudbini Rječine III.

HŽ Infrastruktura provela je postupak propisan zakonom kako bi stvorila pretpostavke za početak onoga što nitko razuman u Rijeci ne bi volio – rušenje. Za rušenje ne treba puno, prema procjeni ove državne tvrtke – 180.000 eura i 32 radna dana. U toj tvrtki navode da plan za rušenje postoji već nekoliko godina jer se preko Rječine III više ne odvija željeznički promet. Pa naglašavaju da je most u lošem stanju zbog oštećenja nastalih prometovanjem teških lučkih cestovnih vozila. Kažu da su o svemu upoznali Grad Rijeku i Lučku upravu, a u međuvremenu je i Agencija za sigurnost željezničkog prometa donijela rješenje o uklanjanju. Ako im je za vjerovati, u nekoliko navrata HŽ Infrastruktura je od Grada Rijeke i Lučke uprave zatražila sufinanciranje za održavanje ili preuzimanje mosta, održani su i brojni sastanci, ali bez rezultata.

Dobra je vijest da su u toj tvrtki odlučili staviti na čekanje provedbu javne nabave za uklanjanje i održati još jedan sastanak s Gradom i Lučkom upravom kako bi se pronašlo zajedničko rješenje. A to je da svi nadležni u ovoj priči, a to su HŽ Infrastruktura, Grad Rijeka i Lučka uprava, dogovore što sve treba učiniti da bi se spriječilo rušenje mosta Rječina III. Sve suprotno od toga svjedočilo bi o potpunom nerazumijevanju potrebe spajanja obala i očuvanja riječke baštine. Nažalost, Rijeka se desetljećima suočava s neshvaćanjem potrebe obnove čuvara njezine slojevite i tegobne povijesti. Nemalo je tih nepokretnih svjedoka kojih danas više nema, a mogli su se sačuvati. Da je bilo dobre volje. Dovoljno se sjetiti srednjovjekovnog bedema koji je ispiljen i koji je smješten u prikrajak Klobučarićevog trga jer nema dovoljno pameti kako bi se ta katastrofalna odluka promijenila, a javnosti prezentirala riječka povijest. Kao što nema dovoljno pameti da se prezentiraju antički mozaici kod Kosog tornja. Godinama nakon što su pronađeni iznad njih je asfalt i nitko ne zna kada će se to promijeniti. U prošlom je mandatu Gradsko vijeće zaključilo kako će napraviti studiju koja je trebala odgovoriti na pitanje što napraviti s Klobučarićevim trgom koji je nekada bio park ispred zgrade OŠ »Nikola Tesla«. Park je bio smetnja projektu Fenixve koji nikada nije realiziran kako je bio zamišljen, ali je platio glavom zbog odluke tadašnje gradske vlasti da se zemljište proda. Kao i srednjovjekovni bedem.

Aktualna vlast na čelu s gradonačelnicom Rinčić krenula je u pokušaj spašavanja Teatra Fenice kojega je na propadanje osudila tvrtka Mirka Pavičića. S tim da konzervatori nisu iskoristili sve alate koje su imali za zaštitu prije nego što je Pavičićeva tvrtka završila u stečaju. Plan je propao jer je Gradu oduzeto privremeno skrbništvo zbog procedure. Možda je spašavanje mosta Rječina III prilika Gradu, Lučkoj upravi i HŽ Infrastrukturi da naprave sve kako ne bi netragom nestao još jedan svjedok riječke povijesti. Koji nikome nije na putu i nikome ne smeta, a svjedoči o povezivanju dviju obala. Ako to nije dovoljan razlog za spašavanje, onda svi institucionalni akteri ove priče samo nastavljaju niz onih koje nije bilo briga za riječku povijest. Postaju samo bezlični aparatčici koji nikada nisu i neće otvoriti prvu stranicu remek-djela Ive Andrića »Na Drini ćuprija« kako bi shvatili što višegradski i svi mostovi simboliziraju.