Rijeka je dobila gradonačelnicu! Nakon 50 godina, ponovo žena na čelu gradske uprave, nakon legendarne Nede Andrić u vremenu kad se gradilo i zidalo ogromne industrijske komplekse u Rijeci i široj okolici (uključujući tadašnju koksaru u Bakru). Danas su druga vremena, i zadatak gradonačelnice Ive Rinčić bit će ne samo da gradi, nego i da konsolidira. Ne samo proračun, nego i odnose u gradskoj upravi koja je podijeljena unutarnjim sukobima u dosad vladajućem SDP-u, ali i u komunalnim i drugim gradskim poduzećima koja su godinama bila zarobljena stranačkim iskaznicama.

Vrijeme je da svi stave mandate na raspolaganje i da se konačno objektivno analizira rad tih tvrtki, od kojih su neke poput Čistoće bile opterećene aferama i optužnicama EPPO-a i DORH-a. Ako bude mudrosti, Rinčić može većinu u Gradskom vijeću sastaviti i bez SDP-a i bez HDZ-a – to bi bio istinski nezavisni odgovor u odnosu na velike stranke. Riječani su rekli svoje, a to je da u ovom trenutku ne žele ni SDP, a ni HDZ, i volju birača valjalo bi poštovati. SDP je otišao u povijest u Rijeci, a sad im slijedi unutarstranačko pročišćavanje i traženje odgovornosti za ovaj epohalni poraz. Možda se ovog tjedna napokon sastanu, možda napokon padnu ostavke onih koji su odlučili sami sebi pucati u nogu i počinili ovaj politički suicid. Možda se oglase kreatori ovog poraza i napokon priznaju da su pogriješili kad su krenuli u rušenje vlastitog gradonačelnika Marka Filipovića.

Obraz je spašen u županiji, gdje je Ivica Lukanović ipak nadigrao HDZ-ovog Alena Ružića, te u Puli gdje je uskrsnuo Peđa Grbin. Unatoč tome što je SDP zadržao neke od tih lijevih sredina, Ibler neće moći ostati zadovoljan nakon ovih izbora. Veoma su loše prošli u Zadru i Zadarskoj županiji, ipak su izgubili u borbi za Istru, Varaždinsku i Zagrebačku županiju. Drugi krug nije im donio puno sreće, osim što se potvrdilo da Pula diše lijevo, uz PGŽ. Ali nisu jedini – veliki gubitnik je i Most, čiji čelnici su osobno potučeni. Pokazalo se da je sve što su u Saboru pokušavali zadnjih pet godina, praktički bilo uzalud jer ni Božo Petrov ni Nikola Grmoja na terenu nisu prošli – i to na domaćem terenu, u Dubrovniku i Metkoviću. Isto je i s Centrom – uvjerenje Ivice Puljka da je »siguran pobjednik« iziritiralo je Splićane, a uz to se HDZ ozbiljno konsolidirao u Dalmaciji. Na prethodnim lokalnim izborima imali su problema i u Zadru, Split su bili izgubili, jednako tako i Šibensko-kninsku županiju, a sada su se postrojili i definitivno dokazali da je HDZ najjača stranka u Hrvatskoj. Tu jednostavno nema spora, kad je riječ o radu na terenu. Uostalom, i u Primorsko-goranskoj županiji njihov je kandidat Alen Ružić prošao više nego solidno, i nakon sučeljavanja činilo se da se može dogoditi čak i obrat.

Ali najveći je gubitnik ovih izbora definitivno Domovinski pokret. Nakon poraza u Vukovaru, gdje su u koaliciji s HDZ-om preuzeli potpunu odgovornost za ove izbore, DP prestaje biti nacionalno relevantna stranka. Ostaje samo pitanje treba li onda šef te stranke Ivan Penava ulaziti u Vladu kao potpredsjednik, nakon što su on i njegov kandidat Domagoj Bilić uspjeli izgubiti u jedinoj sredini gdje DP i dalje ima uporište, odnosno u Vukovaru. U ovom trenutku Vlada će se morati rekonstruirati jer treba naći zamjenu Šimi Erliću koji ide na čelo Zadra, a i Josipu Bilaveru kao državnom tajniku u Ministarstvu prometa koji je postao župan, a na premijeru Andreju Plenkoviću je odluka treba li zadržati DP uz sebe. Domovinski pokret donio je Plenkoviću niz afera i, doslovno, blamaža, a u vlast je ušao ultimatumom vezanim uz srpsku nacionalnu manjinu. To je nešto na što je Plenković u trenutku formiranja većine prošle godine morao pristati – no, pitanje je ima li danas i drugih voljnih stranaka ili pojedinaca u Saboru koji bi poduprli Vladu, a da se pritom politika nastavi voditi s mnogo manje ucjena, a s mnogo više kompromisa.

Plenkovićev HDZ je stranka desnog centra, a ne radikalne desnice kao što je DP – zato vjerojatno slijedi razdoblje u kojem će i na nacionalnoj razini moguće doći do većih promjena.