Drago Kraljević

Odnosi Europske unije i Rusije na kritičnoj točki

Drago Kraljević

pixabay

pixabay

Pomanjkanje strategije Europske unije, posebice prema Rusiji, sve više šteti europskoj stabilnosti, gospodarstvu i sigurnosti te ostaje pitanje hoće li čelnici Unije smoći snage i dovoljno mudrosti da izbjegnu zamku »ili ste s nama ili ste protiv nas«

placeholder


Tjedan dana nakon posjeta Josepa Borrella, visokog predstavnika EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, Moskvi i njegova, kako neki ocjenjuju »službenog fijaska«, odnosi između Unije i Moskve dosegli su najnižu razinu tijekom proteklih godinu dana. Pomanjkanje strategije Unije, posebice prema Rusiji, sve više šteti europskoj stabilnosti, gospodarstvu i sigurnosti. Nakon Borrellova povratka iz Moskve, otvorila se žestoka rasprava u Europskom parlamentu – osamdesetak eurozastupnika, uglavnom s područja istočne Europe, optužilo ga je da je njegov put u Moskvu bio potpuni promašaj. Prema riječima Josepa Borrella »odnosi između EU-a i Rusije na kritičnoj su točki, kao i zbog slučaja Alekseja Navaljnjog«.


​Tko je Navaljni o čemu mainstream mediji izvješćuju gotovo svakog dana? Riječ je o sinu oficira Crvene armije, odvjetniku, ruskom oporbenom političaru i antikorupcijskom aktivistu. Prije deset godina krenuo je s prikupljanjem i objavljivanjem informacija o korupciji i zlouporabi ovlasti u ruskoj vladi. Ruske vlasti su ga nekoliko puta uhitile, no Navaljni je šest puta pobijedio pred Europskim sudom za ljudska prava protiv ruskih vlasti. Do međunarodne popularnosti došao je organiziranjem prosvjeda, kandidiranjem za predsjednika Rusije, zagovaranjem reformi protiv korupcije i borbom protiv Vladimira Putina. Godine 2007. osnovao je politički pokret »Narod«, koji mnogi kritiziraju zbog ksenofobnih izjava, primjerice kada je Navaljni u videozapisu uspoređivao tamnopute džihadističke militante s Kavkaza sa žoharima koje treba pobiti (The New York Times). »Bio je u savezu s ultranacionalistima i izražavao stavove koje smatram krajnje neprihvatljivim i potencijalno opasnim«, ističe Masha Gessen, rusko-američka novinarka, autorica, prevoditeljica, aktivistica i otvorena kritičarka predsjednika Vladimira Putina. ​Sergej Jerofejev, profesor sociologije na Rutgers University (SAD), Navaljnog opisuje kao »dosljednog građanskog nacionalista, koji se zalaže za nacionalnu državu Rusiju«. Navaljni je podržao ruski rat s Gruzijom 2008. godine. U kolovozu prošle godine Navaljni je bio hospitaliziran zbog teškog stanja nakon što je bio otrovan nervnim bojnim otrovom. Nakon povratka iz Njemačke u Rusiju uhićen je i osuđen.


U povodu posjete Josepa Borrella Moskvi, Vladimir Čižov, ruski karijerni diplomat, bivši veleposlanik Ruske Federacije (RF) u EU-u i nekadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova RF-a u svome intervjuu za Euractiv o Navaljnom je izjavio sljedeće: »Mi smo pojasnili svoje stajalište. Podsjetili smo i uvijek podsjećamo EU da je neovisnost pravosuđa dio vrijednosti do kojih EU tako snažno drži. Stoga očekujemo da će EU poštovati neovisnost pravosuđa u Rusiji. A kad čujem apel da Navaljnog ili druge ljude koji provode vrijeme u zatvoru u Rusiji, treba odmah i bezuvjetno pustiti, to je iznenađujuće. To jednostavno proturiječi našoj zajedničkoj predanosti načelu neovisnosti pravosuđa i, iznad svega, predstavlja flagrantnu intervenciju u unutarnje poslove moje zemlje.« Prema izjavi Sergeja Lavrova, ruskog ministra vanjskih poslova, odnosi između RF-a i EU-a »nezdravi su« jer je EU »nepouzdan partner«. Odgovarajući na pitanje što je glavni »kamen spoticanja« u odnosima između Rusije i EU-a, ruski politolog Pavel Šipilin, navodi: »Bruxelles se ponaša prema Rusiji kao da nije suverena država. To traje već tri desetljeća. U tu se svrhu koriste razni instrumenti pritiska: priče o ljudskim pravima, prosvjedi, uhićenje Navaljnog, korupcija i slično«.




U jednom od udarnih komentara iz kolovoza 2020. godine, u njujorškom izdanju Vijeća za vanjske odnose (CFR), Victoria Jane Nuland, sada Bidenova državna podtajnica za politička pitanja, karijerna veleposlanica i bivša izvršna direktorica Centra za američku sigurnost (CNAS), iznosi pojedine zanimljive detalje o tome što će ubuduće vjerojatno biti američka strategija destabilizacije Rusije. Većina Amerikanaca i građana u svijetu ne zna da je izbor predsjednika Bidena za zamjenika novog državnog podtajnika za politička pitanja vezan za osobu koja u svoj karijeri već dugo sanja o nastavku širenja NATO-a i daljnjem opkoljavanju Rusije. Mnogima također nije poznata njezina uloga tijekom američke vojne okupacije u Iraku od 2003. do 2005. godine. Nuland je bila savjetnica za vanjsku politiku Dicka Cheneya (republikanca), potpredsjednika SAD-a u Bushovoj administraciji. Jasna odluka Bidenova tima da imenuje bivšeg moskovskog veleposlanika Billa Burnsa na čelo CIA-e i Victoriju Nuland na jednu od ključnih dužnosti u State Departmentu, jasno pokazuje da će destabilizacija Rusije biti jedan od prioriteta Washingtona u narednom razdoblju (»Global Research«). No ukrajinski narod dobro pamti Victoriu Jane Nuland, posebice nakon što je u javnosti procurio sadržaj četverominutnog telefonskog razgovora između nje i tadašnjeg američkog veleposlanika u Ukrajini, Geoffreya Pyattoma. Dogovarali su rušenje ukrajinskog predsjednika Janukoviča.


Nova Bidenova administracija jasno je dala do znanja da će voditi agresivnu politiku protiv Ruske Federacije. Već šestog dana na položaju novog predsjednika SAD-a, Joe Biden je nazvao Vladimira Putina i priopćio mu dugačak popis političkih primjedbi na račun Moskve i pritom dao do znanja da će SAD stati u obranu protiv »zlonamjernih postupaka Rusije«.


Kada je riječ o Ukrajini i njezinoj sjevernoj pokrajini Donbasu, ruska interpretacija tih događaja dijametralno je suprotna onoj koju već godinama zagovaraju EU, SAD i zapadni mainstream mediji. »Oružani puč u Ukrajini organizirao je Washington. Izvana su oporbu u Ukrajini uglavnom podržavali Europljani, ali sa sigurnošću smo znali da su pravi vođe bili naši američki prijatelji. Pomogli su u obuci nacionalista, njihovih naoružanih skupina u zapadnoj Ukrajini, Poljskoj i djelomice u Litvi«, izjavio je ruski predsjednik Vladimir Putin u dokumentarnom filmu »Krim – put kući«, koji je emitiran u emisiji ruskog nacionalnog TV-programa Rosija 1. »Puč u Kijevu u veljači 2013. godine, užasno je sličan drugim operacijama CIA-e u nekim zemljama, organiziranim kako bi se promijenio ustaljeni poredak poput Irana, Čilea i Venezuele«, izjavio je Oliver Stone, ugledni američki filmski redatelj i scenarist, trostruki dobitnik Oscara. »Nadrealna je perverzija povijesti koja se ponovo ponavlja, kao što se dogodilo s Bushom i oružjem za masovno uništavanje u Iraku. Ali uvjeren sam da će na kraju istina izaći na vidjelo, s vremenom, i nadam se zaustaviti ovo ludilo koje traje«, zaključuje Oliver Stone u dokumentarnom fimu »Ukrajina u vatri/Ukraine on Fire«.


Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, komentirajući najnovije sankcije EU-a u slučaju Navaljni, rekao je za Sputnik: »Bilo bi dobro da se dogovorimo o principima koji bi uključivali obvezu nemiješanja u unutarnja pitanja suverenih država kako na Zapadnom Balkanu, tako i kada su u pitanju bivše sovjetske republike.« Vjerojatno je mislio na Povelju UN-a u kojoj između ostalog piše: »UN se temelji na načelu suverene jednakosti svih svojih članova. Ništa u ovoj Povelji ne ovlašćuje narode da se miješaju u poslove koji po svojoj biti spadaju u unutarnju nadležnost države.« U ugovoru o funkcioniranju Unije, glava V. – vanjsko djelovanje, također jasno piše: »Djelovanje EU-a na međunarodnoj sceni vodi se načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta: demokracija, vladavina prava, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanje ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanju načela Povelje UN-a i međunarodnog prava«. To su veoma precizne i jasne smjernice i za djelovanje europske diplomacije.


Ministar Sergej Lavrov, ističe: »Više puta sam izrazio svoje mišljenje o pet principa Federice Mogherini, bivše visoke predstavnice EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku. Spomenut ću samo jedno načelo koje navodi će se odnosi s nama normalizirati, čim Rusija ispuni sporazume iz Minska. No ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski kaže da mu se ne sviđaju sporazumi iz Minska, ali da će ih se svjedno pridržavati, samo zato što će to pomoći uvođenju sankcija protiv Rusije. Ova zamka u koju je EU upala vrlo je indikativna. Pitali smo Berlin i Pariz, kao koautore sporazuma iz Minska, što misle o ovoj izjavi predsjednika Zelenskog, ali naša pitanja ostaju bez odgovora.« Kada je riječ o Sporazumu iz Minska, valja podsjetiti da se Ukrajina obvezala na provođenje ustavnih reformi usmjerenih na dodjeljivanje posebnog statusa Donbasu, ne dovodeći u pitanje teritorijalni integritet Ukrajine. Tijekom proteklih šest godina, kao posljedicu uvođenja sankcija Rusiji, u EU-u bilježimo štetu u iznosu od oko 120 milijardi eura. Njemačka gospodarska komora procjenjuje da su posljedice sankcija u EU-u uzrokovale gubitke u iznosu od 21 milijardu eura godišnje, pri čemu je najveći gubitnik njemačko gospodarstvo koje godišnje izgubi gotovo 5,5 milijardi eura. To su šokantne činjenice koje traže odgovor.


Zašto EU i dalje uporno nanosi sebi tako ogromnu i neprocjenjivu štetu? Njemačka kancelarka Angela Merkel nedavno je izjavila da je njezina zemlja spremna podržati uvođenje novih sankcija Rusiji, ali joj pritom ne pada na pamet da prekine radove na izgradnji plinovoda »Sjeverni tok 2« koji Njemačka gradi s Rusijom. Hoće li čelnici EU-a smoći snage i dovoljno mudrosti da izbjegnu zamku »ili ste s nama ili ste protiv nas«?