Stigli su službeni podaci o turističkom prometu za srpanj ove godine, a kažu da nas je posjetilo nešto manje turista nego u istom mjesecu lani i da imamo nešto manje noćenja, što je odlična vijest za hrvatski turizam! Podaci pokazuju da Hrvatska, evo već drugu godinu zaredom, jer smo i lani imali blagi pad u srpnju, a opet ostvarili rekordnu sezonu, polako ali sigurno postaje cjelogodišnja turistička destinacija te da idemo u smjeru održivog turizma koji neće opterećivati infrastrukturu prekomjernim brojem gostiju u samo dva mjeseca turističke godine, što je desetljećima bilo glavno obilježje hrvatskog turizma. I druge razvikane mediteranske destinacije pokušavaju preusmjeriti turistički promet s najopterećenijih ljetnih mjeseci na pred i posezonu, s većim ili manjim uspjehom, no Barcelona će, primjerice, i ove sezone imati ogroman pritisak turista što će stanovnike ponovo izvesti na ulice kako bi prosvjedovali protiv prekomjernog turizma koji ubija duh destinacije.

Ministar turizma Tonči Glavina je početkom srpnja rekao da je »rast svega i svačega iza nas«, misleći na broj dolazaka i noćenja koje smo godinama smatrali najboljim pokazateljima kvalitete naše turističke ponude. Ozbiljne turističke zemlje, koje upravljaju svojom destinacijom, te takozvane fizičke pokazatelje primaju na znanje, ali ih ne smatraju toliko presudnima za uspjeh sezone, kao što smo ih mi donedavna smatrali. Puno važniji pokazatelji su, primjerice, raspored gostiju s obzirom na vrstu smještaja ili dnevna izvanpansionska potrošnja i slično. Pogotovo zato što smo iscrpili položajnu rentu naše obale, smještene u bogomdanom dijelu Mediterana, prepunom sunca i blage klime, i konačno shvatili da turisti ne žele samo plaže, more i sunce, nego i kulturnu i gastroponudu, a tu Hrvatska zaista ima što za ponuditi.

Na našu sreću, s pripremama za održivu turističku destinaciju, za razliku od već spomenute Barcelone, počeli smo na vrijeme, iako možda malo u zadnji čas. Još prije nekoliko godina Dubrovnik je ograničio broj kruzera koji se u isto vrijeme mogu usidriti ispred grada, a ograničio je i broj autobusa s jednodnevnim izletnicima koji su gušili starogradsku jezgru. Novi Zakon o turizmu predviđa, pak, ograničavanje ili čak zabranu registracije novih ležajeva ako ih dotični grad ili općina imaju dovoljno ili previše. Obol održivom hrvatskom turizmu dala je i Strategija nacionalne stambene politike kojom smo destimulirali kratkoročni najam, koji se koristio ponajviše za brzu turističku zaradu, a potaknuli dugoročni čime smo barem donekle olabavili pritisak turista na najam stanova, a studentima i podstanarima omogućili da i tijekom ljeta ostanu u unajmljenim stanovima. Tu je i porez na nekretnine kojim smo natjerali vlasnike vikendica da ih također dugoročno iznajme kako ne bi plaćali porez.

Iz najnovijih podataka Državnog zavoda za statistiku o turističkom prometu u prvom polugodištu posebno raduje podatak da nam raste broj gostiju u hotelskom smještaju, a hotele u pravilu odabiru turisti dubljeg džepa. Problem je u tome što hotelskih kreveta imamo premalo i to je možda jedina kategorija u kojoj se ne možemo uspoređivati s mediteranskom konkurencijom. Istodobno s porastom broja gostiju koji odsjedaju u hotelima, privatni smještaj u srpnju bilježi pad, a nije teško pogoditi zbog čega. Lakomost za brzom zaradom ovog se ljeta pojedinim privatnim iznajmljivačima, posebno onima s luksuznim vilama, razbila o glavu i turiste otjerala u jeftiniji, a jednako kvalitetan hotelski smještaj. Turiste s razvijenog zapada neće privući vile nalik onima iz popularne serije Dinastija, osim ponekog snoba, nego ono što je lokalno, domaće, autohtono i originalno, a to se ne može ni kopirati ni oponašati. Jer ono što je autohtono i domaće ne živi u vilama s bazenom čiji jednodnevni najam košta koliko i prosječna plaća u Hrvatskoj.