Piše Tihana TOMIČIĆ

Odličan tajming

Tihana Tomičić

Andrej Plenković / Foto Davor Kovačević

Andrej Plenković / Foto Davor Kovačević

Još od javne smjene četiri ministra Mosta 2017. godine Plenković nije povukao ovako radikalan kadrovski potez kao što je istodobna smjena čak sedam šefova državnih poduzeća



Nije ovo prvi put da Vlada i premijer Andrej Plenković smjenjuju visoko rangirane kadrove u državnim tvrtkama ili agencijama, ali još od javne smjene četiri ministra Mosta 2017. godine Plenković nije povukao ovako radikalan kadrovski potez kao što je istodobna smjena čak sedam šefova državnih poduzeća, a uz to i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Državnog inspektorata. Potonji je već u pritvoru, a je li i jedini, vidjet ćemo narednih dana.


Ne treba puno mudrosti da se zaključi da će premijer Plenković smjene formalno pravdati ulaskom u OECD koji nameće vrlo, vrlo stroge kriterije za funkcioniranje javnih tvrtki, no ako će njegova objašnjenja ići u tom smjeru – znači li to da “netransparentnost” sugerira da je bilo kršenja zakona u svim tim poduzećima i agencijama?


Ako je tako, tada ne samo da se očekuju nova uhićenja ili istrage, nego i politička odgovornost onih koji resore vode, a ako dođe i do smjena ministara, tada slijedi i rekonstrukcija Vlade i niz drugih političkih posljedica i za sam HDZ i unutarnje odnose u stranci, a možda i u koaliciji s DP-om.




Sada su to, naravno, samo nagađanja temeljem onoga što danas znamo, a znamo malo jer je odluka o smjenama donesena u najužem krugu premijerovih suradnika i na zatvorenom dijelu sjednice Vlade.


Indikativna bliskost


Ni na sastanku vrha stranke samo dan ranije nije o tome bilo ni riječi, a naročito ništa nisu znali oni ministri čiji su resori obuhvaćeni smjenama. Indikativno, čak pet od ukupno devet danas smijenjenih osoba dolaze iz samo jednog resora – pomorstva i prometa, ili su unutar stranke posebno bliski ministru Olegu Butkoviću – Hrvatska pošta, Odašiljači i veze, HŽ Infrastruktura i ACI, a uz to je i šef HZZO-a pripadnik njegove stranačke struje.


A Butković je u Plenkovićevoj Vladi duže čak i od samog Plenkovića – naime, on je u izvršnu vlast ušao još u vrijeme Tomislava Karamarka, a Plenković ga je potom, zbog unutarstranačkih odnosa, “naslijedio” u svom prvom kabinetu.


Kasnije je Butković uvijek opstajao, ali primjetno je da do ove velike sječe glava dolazi nakon što su završili unutarstranački izbori na lokalnim razinama u HDZ-u, te šef stranke Plenković sad ima potpuno čistu situaciju i placet da stranku vodi sa svojim ljudima koji čine 99 posto tih vodstava.


Bitka se odigravala u Rijeci, gdje je na kraju ipak pobijedio Josip Ostrogović, dok je “Butkovićeva lista” otpala, i to je možda bio jedan od prvih znakova da ministar Butković može imati problem.


Puštanje duha iz boce


Drugi je aspekt ovih današnjih događaja vezan uz akciju Uskoka u vezi s državnim inspektorom Andrijom Mikulićem. Jasno je, ponovo, da Plenković neće dozvoliti da bilo kakva crna mrlja padne na njega osobno.


I sad, kao i uvijek ranije, on se spreman odricati i visoko rangiranih HDZ-ovih kadrova ako se pokaže da su umočeni u afere i mito, ali neće dozvoliti da se to “prilijepi” na njega.


Mikulić je primjer toga jer iako iza njega stoje razne stranačke struje, a bio je čak i predsjednik HDZ-a u glavnom gradu, nije pošteđen uhidbenog naloga. Dobri matematičari znaju da je uostalom i iz Vlade u ovih devet godina već izletilo tridesetak ministara, iako premijer uvijek napominje da ih je tek nekoliko otišlo s istragama i uhidbenim nalozima, a da ih je dobar dio ipak sam otišao.


No, ako je i toliko, nije malo, stoga premijer nastavlja s praksom da se rješava svih koji bi mogli biti povezani s bilo kakvom vrstom kriminala ili poslovnih odluka donesenim mimo pravila dobrog gospodara nad javnim financijama.


I treće, tajming ove odluke odličan je da se u javnosti umanji interes za neke druge teme – primjerice, Thompsona i tenzije povezane s tim. Uočljiva je Plenkovićeva današnja izjava da želi obnoviti svoju ulogu smanjivanja polarizacije u društvu, s kojom je i došao na čelo HDZ-a i Vlade nakon Karamarkove ere.


Nakon što ga se počelo optuživati da uz DP nagriza prava srpske manjine u Hrvatskoj i da je pustio duha iz boce na temu ZDS-a, on sada želi pokazati da su mu u fokusu neke sasvim druge teme, a to je poštena javna uprava u kojoj nema mjesta za one koji se planiraju okoristiti. Strankom vlada 99 posto, pa vjerojatno neće dopustiti da mu taj jedan posto ometa posao.


više vijesti