Piše Zlatko Crnčec

Ode pandemija, ne vratila se nikad

Zlatko Crnčec

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

U zadnje tri godine više puta smo na ovom mjestu napisali rečenicu tipa - kada jednom, ako ikad korona ode, onda ćemo... I eto nestala je, barem pandemija.

placeholder


Gotovo je. U zadnje tri godine više puta smo na ovom mjestu napisali rečenicu tipa – kada jednom, ako ikad korona ode, onda ćemo… I eto nestala je, barem pandemija. Trajala je 1.172 dana tijekom kojih smo prošli kroz sve što nismo mogli ni sanjati da bi nas moglo snaći. Sablasno prazne ulice, ukidanje javnog prijevoza, zabrana putovanja u drugu županiju, rad od kuće, online škola, maske… I, naravno, tu je i najtragičniji segment cijele korona-priče. Više od 18 tisuća naših sugrađana, ponajviše onih starije dobi, preminulo je od posljedica korone. Sve je to bilo novo normalno. Sada smo se vratili na staro.


Kao što biva sa svime, i korona je u Hrvatskoj bila politička priča. Jedan od sukoba vodio se oko toga kakva bi trebala biti pravna i ustavna procedura kada se građanima ograničavaju ili ukidaju Ustavom zajamčena prava. Taj je prijepor trajao cijelo vrijeme epidemije, a čak je zbog njega organizirano prikupljanje potpisa za održavanje referenduma. Oporba je tvrdila da bi takve odluke mogao donijeti samo Sabor, i to dvotrećinskom većinom svih zastupnika. Vlada je pak ustrajala na pojašnjenju da je u ustavnom smislu bilo sve u redu kada su se ovlasti za interveniranje u ljudska prava prebacile na tada novoosnovani Krizni stožer.


Na kraju ove noćne more ipak se mora priznati da su restriktivne mjere u Hrvatskoj bile puno mekše nego što su to bile u nekim drugim zemljama. Čak i u onima koje bi se mogle proglasiti starim demokracijama. Recimo, prilično su se ružne scene mogle vidjeti u Australiji, gdje se policija brutalno obračunavala s onima koji bi prekršili mjere i u najmanjem detalju.




I baš je taj segment cijele korona-epidemije bio najproblematičniji. Neki teoretičari zavjere smatraju da je sve ovo s koronom bilo samo pokazna vježba za nešto još gore. Da se vidi kako društva reagiraju na ovakve izvanredne situacije, na koje njihove Vlade reagiraju na način da se nužnim proglasi smanjene ili ukidanje temeljnih ljudskih prava. Primjerice, na okupljanja, pa čak i na to da se slobodno hoda ulicama. Naravno, nikakve zavjere tu nema, ali svakako ne bi bilo loše da se sada, kada je sve gotovo, pogleda malo unatrag i analizira što se sve događalo. Najmanje tu mislimo na Hrvatsku. Stare demokracije također bi trebale dobro propitati je li se trebalo raditi baš sve kako se radilo. I je li se nešto moglo napraviti puno mekše nego što je napravljeno.


Na primjer, svaka se sumnja u svrhovitost nekih mjera znala tretirati kao najgori zločin Ili kada bi netko spominjao teoriju da je virus došao iz nekog laboratorija u Kini, na društvenim bi mrežama bio odmah brisan i blokiran. Čak i onda kada bi govorio o teoriji da virus nije namjerno pušten, već da je nečijom tehničkom greškom iscurio iz laboratorija. I to se blokiralo. Neki zapadni mediji nisu se baš proslavili. Kao ni oni NGO-i zaduženi da se osigura pravovjernost onog što se pojavljuje na društvenim mrežama. Slična je situacija i danas. Vrlo je malo prostora u mainstream medijima kada je u pitanju propitivanje uzroka rata u Ukrajini. Postoji jednoglasje. Svi govore sto posto isto. Zbog čega je tome tako i kako je do toga došlo trebalo bi biti predmet jedne temeljite analize. Zapad se podigao na slobodi govora i slobodnim medijima. To je ono što ga temeljno razlikuje i od Kine i od Rusije. I među ostalim zbog toga je još uvijek najbolje mjesto za život na cijelom svijetu. Ali kao da se neke temeljne slobode uzimaju previše olako, previše zdravo za gotovo.


Dakle, s koronom je gotovo. Nadamo se ne do daljnjeg, nego definitivno zauvijek. Još da se riješimo rata u Ukrajini onda bi zaista do kraja točno mogli reći da smo se vratili u staro normalno. Ali to očito neće ići samo tako. Da se riješimo korone, trebale su nam tri godine. U Ukrajini se puca tek godinu dana i ništa ne ukazuje da bi se ta ludost konačno mogla završiti. Ali dok se to ne dogodi, uživajmo u tome da korone više nema. Barem ne kao ozbiljne prijetnje. Zato uživajmo u svemu u čemu nismo mogli dok su vladali lockdowni i kada smo u trgovine morali ulaziti s maskama i u ograničenom broju. Ne ponovilo se. Prije sto godina bila je španjolska gripa, sada smo imali koronu. Valjda smo sad mirni barem do 2120.