Piše Zlatko Crnčec

Obnova nema veliku političku težinu

Zlatko Crnčec

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Obnova na Baniji, Kordunu i Zagrebu se ubrzava.



Obnova na Baniji, Kordunu i Zagrebu se ubrzava. A paralelno s njom zahuktava se i politička borba za sljedeće parlamentarne izbore. Pa se onda ove dvije stvari povezuju, iako jedna neće imati veliki utjecaj na drugu. Važnost spore obnove u čisto političkom smislu jako se preuveličava. Naravno, radi se o tragediji za sve one ljude čije su nekretnine stradale. Osobna je i životna tragedija kada se netko mora preko noći iseliti iz svoje kuće u kontejner. I to još usred zime.


Međutim, na čisto političkoj razini od cijele ove priče HDZ nije imao neke prevelike političke štete. Da je tome tako vidjelo se i po tome što tijekom sve tri zadnje godine HDZ i dalje ima stabilan politički rejting. Nikakve štete u popularnosti među građanima vladajuća stranka nije pretrpjela zbog spore obnove pogođenih područja.


Više je razloga za to. Kao prvo, riječ je o područjima koja su svako iz svog razloga izvan fokusa pažnje javnosti. Što se tiče središta Zagreba, taj se dio grada uzima kao područje na kojem žive privilegirani i bogati ljudi koji se mogu pobrinuti sami za sebe. I koje ne treba previše žaliti. U svijesti dijela javnosti radi se o ratnim pobjednicima iz 1945. i 1995. koji su se na razne načine dokopali nekretnina u elitnom dijelu Zagreba. Možda su takva promišljanja jednim dijelom i točna, ali u velikom dijelu nisu. U samom središtu grada živjeli su i još žive i siromašni ljudi. Ali generalni je dojam da se radi isključivo o eliti koju ne treba previše žaliti. Dojam pogrešan, ali prilično raširen. Među ostalim i zbog toga nema prevelike političke štete za vladajuću stranku što obnova tako sporo ide.




A što se tiče Banije i Korduna, riječ je o relativno slabo naseljenom području pa je sporijom obnovom pogođen, objektivno gledano, mali broj stanovnika. Ovo je područje i za bivše Jugoslavije spadalo u slabo razvijena područja Hrvatske, premda je i tamo bilo industrijskih postrojenja u kojima su radile tisuće ljudi. Od Željezare, preko Rafinerije Sisak, pa do petrinjskog Gavrilovića koji je ipak uspio opstati. Međutim, što zbog rušilačkih ratnih zbivanja koja su jako pogodila ovo područje, a što zbog posljedica loše provedene pretvorbe i privatizacije, došlo je do deindustrijalizacije. Ona je pak dovela do znatnog smanjenja stanovništva koje je iz ovih područja otišlo trbuhom za kruhom u druge dijelove Hrvatske, ili dalje put Njemačke i Irske. Tako da je opet relativno malen broj birača pogođen time što obnova na ovom području sporo napreduje.


A tu je i još jedna tužna činjenica. U današnjem digitalnom informacijskom svijetu svaka tragedija u medijskom smislu traje samo nekoliko dana. Ona je samo još jedna senzacija koju ljudi dobivaju preko svakovrsnih ekrana preko kojih se informiraju, obično jako površno, o onome što se događa u svijetu oko njih. To vrijedi čak i u slučaju kada se radi o nesreći za tisuće ljudi koja traje sada već tri godine. Naprosto, odnosno nažalost, to je tako. Ovakva informacijska navala sa svih strana dosad je nezabilježena u ljudskoj povijesti. Da se, recimo, nalazimo u onom starom dobrom preddigitalnom vremenu gdje u državi postoje dvoje dnevne novine, dva tjednika i dva televizijska programa, priča o obnovi bila bi neizmjerno jača nego što je to danas. I kao takva bi imala puno veću političku težinu nego što je ima danas. Ne bi je na ovaj način kao što je to slučaj danas omela priča o rastavi Kim Kardashian ili novom pojačanju Manchester Cityja.


A to pak znači da kao što HDZ nije imao prevelike štete od toga da ih oporba i mediji kritiziraju zbog spore obnove, tako neće imati ni prevelike političke koristi ako će se i kada će se početkom sljedeće godine početi slikati ispred dovršenih i obnovljenih kuća i zgrada. Neke male političke koristi će biti. Ali prevelike neće. Obnova može postati važna u političkom smislu samo ako ishod sljedećih parlamentarnih izbora bude takav da se dvije najveće opcije bore doslovno za svaki glas. Da je razlika najminimalnija moguća. Samo u tom slučaju bi fotografija nasmiješenog premijera ili ministra Branka Bačića kako predaju ključeve obnovljenih objekata stradalnicima mogla imati nekakav utjecaj. Ali takve se stvari rijetko događaju. Jako rijetko.


više vijesti