Slavica Mrkić Modrić

Obezglavljeni Tito

Tihana Tomičić

Nik Jarh/F.A.Bobo/F.A. BOBO

Nik Jarh/F.A.Bobo/F.A. BOBO

Srce Isusovo, a ča bi je se tikalo ni da j’ Tito bez glavi ostal na Jelenju, kakove veze to ima š njun



Meteorolozi su rekli da će naredneh sedan dan bit bez padalin ča znači da neće bit južine, a to pak znači da će ljudi malo manje šviketat aš ovo ča se va zadnje vrime dogaja to j’ strašno. Ubojstvo semo, ubojstvo tamo, a ako ni ubojstvo onput je neki nekoga stukal, pa j’ neki neš ukral, pa j’ neki neš važgal i nikada kraja semu tomu nemilu. Kako bi jedna gospa ke već jako dugo ni, ma ja se sako malo na nju domislin, rekla – sudnji dan! Jedino ča ta sudnji dan ni leh jedan. To se krca jedan na drugi i nikada kraja, a bome ni raja. Tr vidite i sami kuliko j’ ovaj svit i to celi šal mater ženit kad va jednoj reklame Baka Mraz obučeva Djedicu ki se spravlja delit dečine dari, va pancirku. A ja mislin da mu ni ta pancirka neće pomoć. Tako je kako je i tu se niš ne da ni napravit, ni popravit zato j’ najbolje vozit po onoj »udri brigu na veselje«!


A veselje, pravo ale instant sagdere okol nas. Adventi na se strani, pa recimo – v Rike ne da on službeni nudi adventiranje na sedan mest, leh ga ima i saki drugi gradski kvart. To da se sad odbavin do Tri kralji ne bin uspjela se obać. Pu nas va Novomu listu pak skoro saki stol ima okrunjen jelvić. Moj i Bobotov nima ne zato ča smo Grinči leh zato ča smo leni, a i zač bi se mučili kad lampa sagdere okol nas pa se nas dva peljemo na tuji trud i ideju. A ja, mi se vodimo po onoj socijalističkoj – snajdi se, druže!


A kada smo već pu druga i drugovi, onput ćemo se dotaknut i jedne zgode ale nezgode ka se zbila va Slovenije. Točneje va Velenju. Sedin ja doma, još sa zakarunjana pijen to kafe i provevan kuliko tuliko san potirat z očij i celoga tela, kad čujen parona ki vrti po mobitelu kako govori – si videla da su Titu odrezali glavu. Automatski odgovaran – nisu glavu leh su nogu. On prasne va smeh i govori – ma ne govorin ti za živoga Tita. Ja odgovaran – tr ni ne moreš kad je mrtav. I onput dokončan da mi govori neš ča j’ pročital i pitan – ma, ča Tito, kakova glava? I čujen da j’ va Velenju neki sa spomenika Titu otpilil glavu. Išćen po mreže seh mrež vijest, aš jedno je neš sam pročitat, a drugo j’ kad ti to neki poveda.




I čitan ja, čitan – zbilja j’ va Velenju ko se j’ nekada zvalo Titovo Velenje neki čovik odrubil glavu Titu, pospravil ju va auto i prošal. Neki ga j’ videl, zval policijoti i oni su ga brzo ćapali skupa z Titovun glavun va bunkeru. On je finil – zna se kade, a glava će se vrnut tamo od kud je i zneta – na Tita. Ono ča j’ va celoj ovoj štorije zanimljivo je da j’ ta isti ki j’ Titu skunul glavu bižal va autu z dve različite hrvatske tabelice. A ki će koga ako ne svoj svoga. Zanimljivo je i to kako se j’ zajedno oglasila Općina Velenje i rekla – osuđujemo vandalizam koji počinje noću na Titovom trgu u Velenju, gdje je počinitelj oštetio spomenik Titu i skinuo mu glavu. Općina Velenje oštro osuđuje svaki takav čin i naglašava da u našem gradu nema mjesta vandalizmu i napadima na kulturnu i povijesnu baštinu.


Ono ča mane jako zanima je zač je ta isti načinil to ča j’ načinil. More bit radi zabave, more bit radi opklade, more bit radi nekakove igrice, a najprvo će bit radi zaradi jer ta sekundarna sirovina da se fanj plaća. Paron misli da se j’ se to dogodilo radi »politiki«, odnosno da su Tito i ta isti glavosjekač politički neistomišljenici i da j’ to čisti čin osveti. A ja se pitan – komu? Titu j’ altroke sedno ima va Velenju glavu ale ne, a ta ki mu ju je znel i da ga nisu ćapali ča bi š njun? Klal je na šćap spred kući kod trofej? Smiron mi gre po glave ona od KUD Idijoti – glupost je neuništiva. Celi ta pogovor zaključujen z besedami – ne znan ča mislet o semu tomu, ma sedno mora bit grdo videt kip bez glavi sen ki pasaju po tomu Velenju.


Na to se javlja moja roditeljica sa svoga prijestolja – trosjeda i govori:


– Kakov to kip bez glavi spominješ na Jelenju?


Prasnuli smo va smeh, a ja njoj odgovaran – ni na Jelenju leh je va Velenju neki Titu odrezal glavu.


Ona će na to – a, onput me baš briga, to me se ne tiče.


Srce Isusovo, a ča bi je se tikalo ni da j’ Tito bez glavi ostal na Jelenju, kakove veze to ima š njun. Intanto, ovu smo štoriju zaključili tako da san ja rekla kako ni samo Oliver leh i Tito dva put umra, a rasplet situacije očekujte va sljedećoj epizode.


više vijesti