Ratovi su strašna stvar koja dugo progoni sadašnjost
Govor predsjednika županijskog vijeća talijanske nacionalne manjine Enija Forlanija otvorio je temu posljedica Drugog svjetskog rata tamo gdje ju je malo tko očekivao. Naravno, i u idiličnoj je Istri ono što se događalo od 1941. do 1945, ali i prije i poslije toga, ostavilo svoje toksične tragove. Forlani je u svom govoru na obilježavanju 79. obljetnice eksplozije na Vergaroli koja je ubila preko stotinu ljudi, mladih Talijana koju su uživali u ljetnom kupanju taj događaj nazvao uvodom u egzodus. Zbog te izjave su gradonačelnik Pule Peđa Grbin i predsjednik gradskog vijeća Valter Boljunčić napustili komemoraciju. Forlani je naime rekao da je eksploziju namjerno izazvala tadašnja komunistička vlast, te da je ona izvedena u sklopu plana etničkog čišćenja talijanskog stanovništva iz Istre. Dio medija je čak javio da je spomenuta i riječ genocid.
Dakle, to je li se eksplozija dogodila namjerno ili je plod nesretnog slučaja još je jedna u nizu povijesnih misterija povezanih s Drugim svjetskim ratom koja se nikada neće razriješiti. Posebno stoga što je od tog događaja prošlo skoro 80 godina. Čak i da se dogodio jučer opet bi bilo jako teško forenzički utvrditi radi li se tu o nečijem paklenom planu ili su mine slučajno eksplodirale zbog izloženosti suncu i visokim temperaturama. Naravno, OZNA i KNOJ zaista su bili sastavljeni od ljudi kojima ubojstvo stotinjak ljudi ne bi bilo nikakav problem. Dokazali su to tijekom prethodne dvije godine, kada su na teritoriju cijele Jugoslavije likvidirali preko 100.000 ljudi. A ni ta brojka nije konačna. Jugoslavenska komunistička politička policija – gledajući mentalni sklop njenih pripadnika, a posebno šefova – bila bi sposobna za nešto takvo. Međutim, da je OZNA zaista iza ove eksplozije, za to nema ni najmanjeg dokaza. Baš nijednog. Čak i ono što je 1991. govorio tada već ostario i ozbiljno bolestan Milovan Đilas nije nikakav dokaz da su jugoslavenske komunističke vlasti izravno odgovorne za ovu tragediju. Tim više, jer kakav god bio moralni i ljudski profil tih ljudi, oni budale definitivno nisu bili.
Jer ni u kojem slučaju nije isto masakrirati zarobljene pripadnike poraženih vojski po slovenskim gustim šumama i visokim planinama, i organizirati ovakav pokolj praktički pred nosom Italije i zapadnih saveznika. Da se ide u organizaciju masakra ovakvog obujma, zeleno bi svijetlo morao dati sam jugoslavenski politički vrh, odnosno Josip Broz Tito. A tek on definitivno nije bio budala. Ako bi na zapad, ali i na istok, došla i najmanja naznaka, baš ono najmanja, da on i njegova vlast stoje iza nečeg takvog, on i ona bili bi prikazani kao čudovišta koja nitko ne bi htio dotaknuti niti štapom. A kamoli da bi s njima želio imati bilo kakva posla.
A sad ovdje dolazimo do navoda o planskom etničkom čišćenju. Iako nijedna dva povijesna događaja nisu ista, ima tu ipak neka majušna sličnost s onim što se dogodilo 1995. u Oluji. I opet će jedna strana imati svoju istinu, a druga svoju. Talijani i Srbija govore o planskim etničkim čišćenjima, a komunistička Jugoslavija tada, kao i Hrvatska danas, da nikakvog takvog plana nije bilo. Da ga je bilo, zaista nikakvog dokaza nema. Naravno, što su vlasti država iz kojih su ljudi otišli možda i priželjkivali da se dogodi, druga je stvar. Jako je dobro da se pokazalo da Forlani nije uporabio riječ genocid jer bi to dodatno iskomliciralo cijelu stvar.
Uglavnom, za nadati se da ovo neće ni na koji način pogoršati dobre međunacionalne odnose s talijanskom manjinom u Istri. Možda je dobra stvar što se u ovom trenutku Giorgia Meloni bavi spašavanjem svijeta. A i talijanska javnost, među njima i ona desna, također je fokusirana na to hoće li konačno prestati rat u Ukrajini pa je moguće da neće biti nikakvih odjeka koji bi doveli do povijesnih prepirki oko posljedica Drugog svjetskog rata. Usto, talijansko-hrvatski odnosi nemaju nikakve veze s Thompsonovim koncertima, glavnom temom koja ovo ljetu uzrokuje tenzije u odnosima Hrvatske s još jednom njenom susjednom zemljom. Ratovi su strašna stvar koja dugo progoni sadašnjost. O njima treba raspravljati. I to mirno i razborito.
Zlatko Crnčec
O prošlosti raspravljati, ali razborito
Zlatko Crnčec
20. kolovoz 2025 08:33
Screenshot HRT
Ratovi su strašna stvar koja dugo progoni sadašnjost
Govor predsjednika županijskog vijeća talijanske nacionalne manjine Enija Forlanija otvorio je temu posljedica Drugog svjetskog rata tamo gdje ju je malo tko očekivao. Naravno, i u idiličnoj je Istri ono što se događalo od 1941. do 1945, ali i prije i poslije toga, ostavilo svoje toksične tragove. Forlani je u svom govoru na obilježavanju 79. obljetnice eksplozije na Vergaroli koja je ubila preko stotinu ljudi, mladih Talijana koju su uživali u ljetnom kupanju taj događaj nazvao uvodom u egzodus. Zbog te izjave su gradonačelnik Pule Peđa Grbin i predsjednik gradskog vijeća Valter Boljunčić napustili komemoraciju. Forlani je naime rekao da je eksploziju namjerno izazvala tadašnja komunistička vlast, te da je ona izvedena u sklopu plana etničkog čišćenja talijanskog stanovništva iz Istre. Dio medija je čak javio da je spomenuta i riječ genocid.
Dakle, to je li se eksplozija dogodila namjerno ili je plod nesretnog slučaja još je jedna u nizu povijesnih misterija povezanih s Drugim svjetskim ratom koja se nikada neće razriješiti. Posebno stoga što je od tog događaja prošlo skoro 80 godina. Čak i da se dogodio jučer opet bi bilo jako teško forenzički utvrditi radi li se tu o nečijem paklenom planu ili su mine slučajno eksplodirale zbog izloženosti suncu i visokim temperaturama. Naravno, OZNA i KNOJ zaista su bili sastavljeni od ljudi kojima ubojstvo stotinjak ljudi ne bi bilo nikakav problem. Dokazali su to tijekom prethodne dvije godine, kada su na teritoriju cijele Jugoslavije likvidirali preko 100.000 ljudi. A ni ta brojka nije konačna. Jugoslavenska komunistička politička policija – gledajući mentalni sklop njenih pripadnika, a posebno šefova – bila bi sposobna za nešto takvo. Međutim, da je OZNA zaista iza ove eksplozije, za to nema ni najmanjeg dokaza. Baš nijednog. Čak i ono što je 1991. govorio tada već ostario i ozbiljno bolestan Milovan Đilas nije nikakav dokaz da su jugoslavenske komunističke vlasti izravno odgovorne za ovu tragediju. Tim više, jer kakav god bio moralni i ljudski profil tih ljudi, oni budale definitivno nisu bili.
Jer ni u kojem slučaju nije isto masakrirati zarobljene pripadnike poraženih vojski po slovenskim gustim šumama i visokim planinama, i organizirati ovakav pokolj praktički pred nosom Italije i zapadnih saveznika. Da se ide u organizaciju masakra ovakvog obujma, zeleno bi svijetlo morao dati sam jugoslavenski politički vrh, odnosno Josip Broz Tito. A tek on definitivno nije bio budala. Ako bi na zapad, ali i na istok, došla i najmanja naznaka, baš ono najmanja, da on i njegova vlast stoje iza nečeg takvog, on i ona bili bi prikazani kao čudovišta koja nitko ne bi htio dotaknuti niti štapom. A kamoli da bi s njima želio imati bilo kakva posla.
A sad ovdje dolazimo do navoda o planskom etničkom čišćenju. Iako nijedna dva povijesna događaja nisu ista, ima tu ipak neka majušna sličnost s onim što se dogodilo 1995. u Oluji. I opet će jedna strana imati svoju istinu, a druga svoju. Talijani i Srbija govore o planskim etničkim čišćenjima, a komunistička Jugoslavija tada, kao i Hrvatska danas, da nikakvog takvog plana nije bilo. Da ga je bilo, zaista nikakvog dokaza nema. Naravno, što su vlasti država iz kojih su ljudi otišli možda i priželjkivali da se dogodi, druga je stvar. Jako je dobro da se pokazalo da Forlani nije uporabio riječ genocid jer bi to dodatno iskomliciralo cijelu stvar.
Uglavnom, za nadati se da ovo neće ni na koji način pogoršati dobre međunacionalne odnose s talijanskom manjinom u Istri. Možda je dobra stvar što se u ovom trenutku Giorgia Meloni bavi spašavanjem svijeta. A i talijanska javnost, među njima i ona desna, također je fokusirana na to hoće li konačno prestati rat u Ukrajini pa je moguće da neće biti nikakvih odjeka koji bi doveli do povijesnih prepirki oko posljedica Drugog svjetskog rata. Usto, talijansko-hrvatski odnosi nemaju nikakve veze s Thompsonovim koncertima, glavnom temom koja ovo ljetu uzrokuje tenzije u odnosima Hrvatske s još jednom njenom susjednom zemljom. Ratovi su strašna stvar koja dugo progoni sadašnjost. O njima treba raspravljati. I to mirno i razborito.