Ilustracija / Foto Pixabay
Dionice UI-sektora možda su precijenjene, ali je sektor i sve više zadužen, izložene su mu banke, dok je na tržištu duga počeo istiskivati države
Sektor umjetne inteligencije snažno raste, a rast predvodi Amerika, koja mu je dala odriješene ruke da se razvija nesputano, uz minimum regulacije. Umjetnu inteligenciju zovu novom tehnološkom revolucijom, ušla je u sve pore života i rada, i navodno je samo pitanje trenutka kada će u sposobnostima posve nadići čovjeka. Taj se trenutak možda već i desio, no nemamo vjerojatno širi uvid niti u njene krajnje domete, ali niti u njene slabosti.
Brojni poslovi već su zamijenjeni, brojna radna mjesta ugašena, postojeći poslovi mijenjaju način i formu rada, obrazovanje se prilagođava, i nije jasno gdje će sve završiti, odnosno ima li čovječanstvo od toga više koristi ili štete.
Umjetna inteligencija razvija se koristeći čovjeka kao resurs. Sve što smo ikad na internetu napisali i svaki trag koji smo ostavili – u nekom je oblaku, i ispada da je nečije vlasništvo.
Ono što smo smatrali »društvenim« ispalo je privatno, kako u stvarnom životu, tako i na ekranu kompjutora. No, s obzirom da je svijet poprište posve neobičnih i čudotvornih događanja, pri čemu je ljudska inteligencija stvarno svašta kadra smisliti, te sama sebi »zapapriti«, onda nije čudno niti da je umjetna »uvrnuta«.
Ljudi su se jednostavno navukli na mreže, ne razmišljajući niti o svojoj privatnosti, ali niti o sve većoj potrošnji energije, koja sada s izvora istiskuje njih same. Za one koji vjeruju da je tehnološki progres iznad svega, to vjerojatno nisu niti pitanja koja si treba postaviti.
Isto tako se niti oni koji na svemu zarađuju vjerojatno previše ne zamaraju etičkim pitanjima. Svi mi, međutim, u tome sudjelujemo, činimo »potražnju«, koja dok postoji, netko će imati rezona hraniti je.
No, zato je tu još ovaj ostatak javnog sektora, državnog, javnog, regulatori, središnje banke, da možda nešto učine i smanje rizike »napretka« na najmanju moguću mjeru.
Velike kompanije, nekolicina tehnoloških lidera u SAD-u, te proizvođači dijelova za ovu propulzivnu industriju, ubiru velike profite. Tehnološki sektor pokretač je rasta dionica i sve više je upozorenja oko mogućeg balona koji bi mogao puknuti.
Ili ako dođe do zauzdavanja tog sektora od strane regulatora, ili ako se on pak počne rušiti sam od sebe. Nakon pobjede demokrata na međuizborima u SAD-u burza je odmah reagirala korekcijom tih dionica.
Očekuje se naime da će nova vlast u kongresu tu ipak početi raditi neku ravnotežu. Europa je u zaostatku, jer je više pažnje posvetila regulativi, privatnosti, autorskim pravima i slično.
Stoga bi usklađivanje politika na tom planu djelovalo blagotvorno. UI ima i svojih internih problema. S obzirom da svi gledamo u njega, tekstovi na internetu počeli su se replicirati, pa algoritmi prepisuju sami sebe.
Problem imitacije vodi u petlju koja ne stvara nikakvu dodanu vrijednost. Za dodanu je vrijednost inače zadužen čovjek, koji se sve više oslanja na odgovore UI-ja, i tu nastaje začarani krug.
To je vjerojatno naivan pogled na stvari, jer su algoritmi umnogome sposobni i kreirati. No, nisu posve imuni na spomenuti problem. Ovih je dana međutim ključno upozorenje stiglo iz Europske središnje banke.
Potpredsjednik ECB-a Boris Vujčić upozorio je da su UI-divovi, velike kompanije koje se bave razvojem umjetne inteligencije, i jako veliki korisnici kapitala. Njihove su potrebe za kapitalom enormne, čime se zapravo rizik izloženosti njihovim dionicama na burzi seli i u bankarske bilance.
Sve je više banaka, fondova i sudionika financijske industrije izloženo ovom sektoru koji je stoga počeo istiskivati sve druge. Poznato je da je UI veliki potrošač energije, struje i vode, ali i zemljišta.
Posebno su pod povećalom tzv. podatkovni centri koji niču na periferijama ili u ruralnim krajevima. S izvora energije istiskuju lokalno stanovništvo, uzrokuju nestašice vode i smanjuju kvalitetu života u neposrednoj okolini. Nije riječ o običnim investitorima, već o halama, u kojima rade algoritmi, a ne ljudi.
Moglo bi se stoga reći da baš i nisu naročito poželjne u lokalnim zajednicama. Postavlja se pitanje smisla. Sada, međutim, imamo i novi aspekt priče, gdje se javljaju kao enormni potrošači kapitala.
Njihova velika potražnja istiskuje ostale sektore u bilancama banaka, pa i državni dug, koji također računa s obilnim financiranjem. Brojne članice eurozone bore se s prezaduženošću.
Kamate su već relativno visoke, jer ih ECB povećava zbog inflacije. Velika pak potražnja UI sektora dodatno ih diže, te čini zaduživanje još skupljim. Stoga je brzo usvajanje umjetne inteligencije i ranjivost državnog duga Vujčić izdvojio kao glavne rizike za financijsku stabilnost eurozone.
Dakle, uz moguću korekciju cijena imovine i dionica na burzama, koja bi se prelila i na druge oblike imovine i cijeli svijet, sada se javlja i kreditni rizik i rizik potencijalnog bankarskog sloma, uz posredni udar na proračune država, pa i članica eurozone.
Ekonomisti ECB-a još su ljetos ocijenili da je vjerojatna tržišna korekcija uzleta tehnoloških dionica. Korekcija bi pak mogla imati dalekosežne posljedice jer su fiskalne i monetarne mjere za ublažavanje utjecaja na gospodarstvo ograničene, naveli su.
Što se pak tiče državnih obveznica, Christine Lagarde je potom posebno izdvojila Francusku kao izloženu ovom problemu, jer se ta zemlja bori s visokim javnim dugom.
Vujčić je pak sada upozorio da je umjetna inteligencija u međuvremenu otvorila nove probleme za stabilnost cijelog sustava, povrh prvotnih problema koji se tiču procjene vrijednosti dionica.
Rizik se sada širi s tržišta dionica na tržište duga, kazao je potpredsjednik ECB-a. Riječ je, kaže, o dosad neviđenim financijskim potrebama tvrtki u lancu opskrbe umjetnom inteligencijom.
Tvrtke koje pružaju usluge upravljanja podacima i najma računalnih kapaciteta, te one koje pružaju infrastrukturu za UI, sve se više okreću zaduživanju, pa su izdanja njihovih obveznica ove godine zabilježila rekordne razine.
Vujčić je ocijenio da će se taj trend zaduživanja vjerojatno i nastaviti, uz procjenu ukupnih kapitalnih ulaganja najvećih američkih tehnoloških divova do kraja ovoga desetljeća od čak 5,5 bilijuna dolara.
Istovremeno, dodaje, svjedočimo i valu izdavanja njihovih dionica. Vrijednost tih inicijalnih javnih ponuda (IPO), promatrano u odnosu na američki BDP, na dobrom je putu da nadmaši razine zabilježene na vrhuncu »dot-com« balona, poručio je Vujčić.
Radi se o burzovnoj krizi izazvanoj pucanjem balona IT-sektora s kraja prošlog i na početku ovog stoljeća. Kaže i da su se takvi valovi u povijesti često vremenski podudarali s vrhuncem vrijednosti na tržištu, signalizirajući rizik »prekomjernog optimizma ulagača«.
To zabrinjava, kazao je, ako uzmemo u obzir da sadašnje vrijednosti dionica na tržištu počivaju na očekivanjima iznimnog rasta njihovog poslovnih rezultata, dok su im izgledi i dalje jako neizvjesni.
Ponovio je problem mogućeg »natjecanja za kapital državnih i privatnih izdavatelja duga«, spomenuo pitanje podizanje troškova zaduživanja, te istiskivanja drugih, ne-UI ulaganja.
Dugovi pak država sve su veći sami po sebi, što ionako nije posve održivo, a fenomen UI-ja sada sve skupa i dodatno pritišće. Vujčić je rekao da je ranjivost državnog duga problem na obje strane Altlantika, te faktor koji podiže prinose na obveznice.
Zanimljivo je da je umjetna inteligencija kao izvor sistemskih rizika središnja tema novog broja publikacije Makroprudencijalni skener rizika, koju izdaje Hrvatska agencija na nadzor financijskih usluga (Hanfa).
Ti se rizici, izazvani UI-jem, primjećuju u Hanfi, na financijski sustav mogu prenositi financijskim kanalom, kroz izloženost tehnološkim kompanijama i tržišne korekcije, te tehnološkim kanalom, kroz ovisnost o malom broju pružatelja UI rješenja i računalstva u oblaku, te kibernetičke prijetnje.
– Izloženost domaćeg sektora financijskih usluga globalnim UI kompanijama razmjerno je niska (oko 1,6 posto imovine sektora), no u hipotetskom scenariju tržišne korekcije dionica tehnoloških kompanija povezanih s razvojem umjetne inteligencije, gubici ne bi bili ograničeni na izravna ulaganja, upozorava Hanfa.
Kaže i da razvoj umjetne inteligencije »ne zahtijeva nužno nove makrobonitetne instrumente, već prilagodbu postojećih okvira za praćenje i ublažavanje sistemskih rizika, uključujući praćenje izloženosti i koncentracije pružatelja tehnoloških usluga te testiranje otpornosti na stres«.
Zaključuju da u okruženju rasta kamatnih stopa kamatni rizik ostaje ključni kanal prelijevanja sistemskih rizika, dok veća izloženost inozemnim tržištima povećava osjetljivost sektora na promjene globalnog sentimenta i iznenadne korekcije cijena.