Premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović u velikom su, dosad najvećem fajtu. Uvrede lete na sve strane. U tome istina prednjači Milanović, ali ni druga strana ne ostaje dužna. Budući da su formalno ustavno zakonski potpuno u pravu kada je u pitanju prijepor oko Oružanih snaga, nije baš jasno zbog čega se članovi vladajuće koalicije upuštaju u razmjenu raznoraznih epiteta s predsjednikom Republike. Nervoza je očito velika, ali ni to ne bi trebao biti povod za napade na medijske djelatnike. Naravno, i u medijima ima svega. I budući da mediji konstantno, svakodnevno kritiziraju političare i političari imaju potpuno pravo reći kada smatraju da im se nanosi nepravda. Imaju pravo kritizirati i pojedinog novinara i pojedinu medijsku kuću. Ali stvar je forme. Na strani politike, posebno kada je ona vladajuća, ipak je nekakva manja ili veća moć. Nisu definitivno slabe ni medijske kuće. Za današnje medije, posebno kada su u pitanju televizijske kuće, potreban je veliki novac. A krupni kapital će se uvijek moći i obraniti i na kraju krajeva dogovoriti s politikom. Najveće svjetske televizijske kuće prave su multinacionalne kompanije. Ako je država iole demokratska, politika ih ne može previše ugroziti. Međutim, to ne vrijedi za novinare kao pojedince.

Premijer Plenković jučer je potpuno nepotrebno kolegu Mislava Bagu nazvao »kampistom«. Nije baš do kraja jasno što je premijer mislio pod tim terminom. Ali ispalo je krajnje ružno. Pitanje koje je Bago postavio bilo je potpuno na mjestu – zbog čega je Gabrijela Žalac smijenjena u srpnju 2019. s pozicije ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije ako je bila tako dobra na svom poslu kako to govori premijer Plenković. I onda je premijer počeo spominjati kampove i kampiste. Iako je imao bar desetak varijanti odgovora kojima bi se bez problema izvukao iz ove za njega neugodne situacije. Potpuno nepotrebno je bio uvredljiv prema novinaru koji je samo radio svoj posao.

Milanović je pak prije nekoliko dana prilikom davanja jedne od bezbrojnih izjava u jednom trenutku iznenada zapitao novinara koji mu je postavljao pitanje iz kojeg je medija. Nakon odgovora uslijedilo je jedno značajno – Aha. U stilu – znam te. Poznat je i njegov slučaj iz kasnog proljeća ove godine kada je u Splitu, općenito nezadovoljan izvještavanjem HRT-a, na osobnoj razini grubo izvrijeđao dvoje prisutnih novinara te medijske kuće koji su samo radili svoj posao. Nije htio odgovarati na njihova pitanja i ustvrdio je da ne vjeruje da bi ih bilo koja druga medijska kuća željela zaposliti. HRT zaista ima velikih problema u svom informativnom programu, ali za to nisu nimalo odgovorni oni obični novinari. Posebno ne oni mlađi. Zašto se uostalom Milanović kao mladi diplomat nije tijekom devedesetih pobunio protiv nekih aspekata tadašnje hrvatske vanjske politike s kojima se sigurno nije slagao.

Nikad lošije vrijeme za novinare. Internet je uništio tisak, a digitalija ozbiljno ugrožava opstanak klasičnih elektroničkih medija. Na sve to došla je svjetska financijska kriza 2008. godine, a deset godina kasnije i korona. Time su zbog pada osobne potrošnje građana bili dodatno potaracani klasični mediji. Na stotine novinara u Hrvatskoj, ali i u cijelom svijetu ostalo je bez posla.

Naravno nisu ni mediji ni medijski djelatnici bez odgovornosti. Zaista se svašta pojavljuje pod formom medija. Nisu mediji ni oni zaposleni u njima bez političkih preferencija. I može se zaista reći da je najveći dio novinara lijevo orijentiran, i da nisu baš glasači HDZ-a. I da se možda kod nekih to osjeća u njihovom radu. Ali premijer bi, ako ima nekih primjedbi na rad novinara, ipak trebao pronaći bolju formu od davanja naputaka kako i što trebaju raditi. Baš kao i Milanović, koji bi svoju verbalnu pirotehniku trebao, ako je već ne želi barem malo upristojiti, usmjeriti prema političkim protivnicima, a ne prema novinarima. Mada bi i u toj komunikaciji ipak trebao početi malo više birati riječi koje koristi. Ipak smo mi članica EU-a u 21. stoljeću. Medutim, rat za Oružane snage je na vrhuncu. Počinje se upotrebljavati teška artiljerija. I nažalost gotovo će sigurno još neka zalutala ili naciljana granata završiti i među novinarima.