Hrvatska bi do kraja godine trebala dobiti novi Zakon o sukobu interesa. U sljedećih nekoliko dana on će biti stavljen u postupak javnog savjetovanja nakon čega ide u Sabor. Rasprava će ići u dva čitanja što je svakako dobra odluka. U hrvatskom je parlamentu na djelu prečesto praksa da se zakoni donose na brzinu, odnosno po hitnom postupku što ne ostavlja dovoljno vremena zastupnicima i da prouče i da rasprave neki zakonski tekst. Ako sve prođe kako treba, početkom sljedeće godine novi će se Zakon moći početi primjenjivati. Još uvijek nije do kraja jasno kako će se razriješiti slučaj dosadašnjeg članka 5. koji govori o nepoštovanju načela javne dužnosti. Sudovi su naime poukidali neke odluke protiv dužnosnika pa je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odlučilo sve slične slučajeve staviti u mirovanje.

Povjerenstvo se bavilo i putovanjem vrha HDZ-a u Helsinki. Premijer Andrej Plenković sastao se tamo s najvišim finskim dužnosnicima, premijerom i predsjednikom Republike. Međutim, istog ili sljedećeg dana tamo je bio održan sastanak čelništva Europske pučke stranke. Na takvim se sastancima vjerojatno ne govori o odnosima HDZ-a i CDU-a ili HDZ-a i nekakve finske konzervativne stranke. Govori se ponajviše o državnim pitanjima. Međutim, s druge strane postojeći je Zakon zaista otvarao mogućnost propitivanja ovakvih odluka u smislu kršenja Zakona o sukobu interesa. Radi se o situaciji koju bi trebalo unaprijed propisati. Tako da se jasno zna smije li premijer kombinirati službeni posjet jednoj zemlji s nekim stranačkim poslovima.

Prije dvadesetak godina tadašnji je premijer Ivica Račan putovao na konferenciju britanskih laburista. I taj je put platio SDP. Račan je htio izbjeći svaku mogućnost da ga se optužbi da koristi državne resurse za stranačke potrebe. I sigurno bi ga dio medija besmisleno napao da je išao na kongres srodne stranke na državni račun. Iako je bilo jasno da je tamo išao po državnom poslu, kako bi pokušao uvjeriti britanskog premijera i lidera laburista da Velika Britanija ukloni blokadu hrvatskih pregovora u članstvu Hrvatske u EU-u.

A što se tiče novog Zakona, izuzetno je dobro to što se veliki naglasak stavio na lokalnu samoupravu. Svi koji se bave i proučavaju stanje korupcije u Hrvatskoj kažu da je najveći problem baš na lokalnim razinama. Zakonskim izmjenama uveo se izravan izbor čelnika lokalne samouprave kako bi se izbjeglo kupovanje vijećnika. Taj je cilj donekle i ispunjen, ali korupcija koja je tako bila izbačena kroz vrata sada se vratila kroz prozor. Novi općinski načelnici, gradonačelnici i župani sada su praktički nesmjenjivi i na taj način postali pravi mali lokalni šerifi koji na svojim područjima mogu raditi što žele. I tu se otvara prostor za sukob interesa koji se često preklapa s korupcijom, odnosno s počinjenjem kaznenih djela.

Novi Zakon pokušava se boriti protiv toga na način da će prisiliti i čelnike tvrtki u vlasništvu jedinica lokalne samouprave da moraju ispunjavati i predavati svoje imovinske kartice. One će se morati ažurirati barem jednom godišnje i bit će javnosti dostupne na službenoj internet stranici Povjerenstva. Naravno, ovo neće spriječiti lokalne mahere da rade ono što rade već godinama. Ali će ipak za njih predstavljati nekakav ma koliko malen, ali ipak uvijek prisutan pritisak da ne mogu raditi baš sve što žele. Osim toga, u manjim sredinama svatko svakoga ne samo da zna nego i što ovaj posjeduje. Tako da lokalnim direktorima koji bi se upustili u nekakvo vidljivo povećanje imovine u vidu nekretnina, uvijek prijeti nekakva denuncijacija zavidnih susjeda. Nije lijepo, ali moglo bi djelovati.

Zakonske izmjene obuhvaćaju i sve vijećnike predstavničkih tijela na lokalnoj razini. Oni neće morati ispunjavati imovinske kartice, ali će morati obavijestiti predstavničko tijelo u kojem sjede o svojim vlasničkim udjelima u poslovnim subjektima. Popis će se također javno objaviti i redovito ažurirati. Naravno, kao i u prethodnom slučaju postoji niz načina kako zaobići ovu odredbu. Ali i tu će nove zakonske norme biti ipak nekakav pritisak na lokalne političare da malo pripaze što rade. Međutim, u zemlji kao što je Hrvatska i u najbolje napisanim zakonima nažalost se nađu rupe. Ali smo ipak krenuli u dobrom smjeru.