Iako se još jučer ujutro činilo da su se Vlada i predsjednik dogovorili o prvim ljudima Hrvatske vojske i SOA-e, u rano popodne ispalo je da to baš i nije tako. Zoran Milanović oglasio se priopćenjem u kojem navodi da nikakav dogovor nije postignut oko toga tko će dobiti novi mandat na čelu glavne hrvatske obavještajno sigurnosne agencije.

Nije baš do kraja jasno što točno želi predsjednik ovim guranjem SOA-e u prvi plan. Posebno dovođenjem u pitanje njeno postupanje u imenovanju Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Nije baš jasno za što bi Agencija točno bila odgovorna u procesu donošenja odluke o ovom imenovanju. Naime, predsjednik želi »detaljnu analizu (ne)postupanja SOA-e« u ovom slučaju. Pa ne može SOA raditi sigurnosnu provjeru na svoju ruku, da nitko od nadležnih nije to od nje zatražio. Vlada je zatražila tek rezime tri dosadašnje sigurnosne provjere, od kojih je zadnja bila još 2019. Predsjednik nije tražio ništa.

A Milanović je 2015., dok je bio premijer, dobio informaciju SOA-e da se Turudić dok je bio predsjednik Županijskog suda tajno sastajao sa Zdravkom Mamićem. I to u vrijeme dok je ovaj bio na uvjetnoj slobodi izašavši iz pritvora. Ni jedna institucija nikad nije do kraja objasnila zbog čega je DORH tada tražio da Mamića prati SOA, a ne policija, kako je to uobičajeno. Je li moguće da DORH tada nije imao povjerenja u policiju? I zbog čega Milanović tada baš ništa nije napravio s tom informacijom koja zaista jako kompromitira Turudića. Nego je čekao devet godina da je iznese u javnost. Ako je postojala pravna praznina, zašto ona dosad već nije bila popunjena? Nego i dalje postoji. Što znači, ako se sličan slučaj i danas ili sutra pojavi, i ova će informacija ostati u ladici sljedećih desetak godina. Dok nekome neće biti potrebna za dnevnopolitičke potrebe. A nije jasno ni zbog čega se općeniti način rada SOA-e veže uz ime njenog prvog čovjeka protiv kojeg navodno nema ništa ni sam Milanović? Ili predsjednik naprosto iz slučaja Turudić želi izvući zadnji politički bod.

Dobra je stvar da se barem riješio problem s imenovanjem prvog čovjeka Oružanih snaga. Tim je izbjegnuta situacija da Hrvatska vojska postane običan žeton u sukobu između predsjednika i Vlade. Sve to je, recimo, u jako neugodnu situaciju stavljalo admirala Roberta Hranja koji se u nekoliko navrata u sukobima Milanovića i tadašnjeg ministra obrane Marija Banožića bio svrstao na stranu ovog prvog. Što si jedan djelatni časnik ne bi smio dopustiti. On je u jednom trenutku po zapovijedi Zorana Milanovića čak zabranio unutar prostora vojarne govoriti aktualnom ministru obrane. U normalnim demokratskim zemljama kada djelatni visoki časnik, bio to i načelnik Glavnog stožera, naiđe na ministra obrane, prvo što mora napraviti jest to da stane mirno. Da bi se usudio ministru zabraniti govoriti bilo gdje, a kamoli unutar vojarne, potpuno je nezamislivo. Politika je, u ovom slučaju to je bio Milanović, potpuno bespotrebno gurnula jednog časnog i poštenog vojnika besprijekorne vojne karijere, admirala Hranja, da se mora osobno angažirati u jednom političkom sukobu s kojim on nema nikakve veze, niti bi je smio imati. Ostaje se nadati da se njegov nasljednik general Kundid neće morati naći u takvoj situaciji u kojoj za djelatnog časnika nema i ne smije biti mjesta.

A druga je nada da se politika neće prelamati ni preko prvog čovjeka glavne i najjače hrvatske obavještajno-sigurnosne službe. Mada, sudeći po onome čemu svjedočimo zadnje četiri godine, oba visoka dužnosnika, i vojni i obavještajni, i dalje će biti između političke vatre koja se razmjenjuje između dva zagrebačka brda. Bojišnica oko Oružanih snaga kao da je privremeno utihnula Vladinim prihvaćanjem generala Kundida. Ali ona oko SOA-e jučerašnjim priopćenjem sada dobiva na zamahu. Njen rezultat će najvjerojatnije biti da će od kraja svibnja kada istječe mandat aktualnom šefu SOA-e ova Agencija biti osuđena na nekakvog v.d. šefa. Ne bi to uostalom ni bilo prvi put otkad Hrvatska ima ovog čudnovatog kljunaša od Ustava koji generira ovakve situacije. Ali, barem je dogovoren prvi čovjek Oružanih snaga. Nije ni to malo. A predsjednik se sada pobrinuo da SOA ostane visjeti do daljnjeg.