Tihana Tomičić

Novi Prvi maj

Tihana Tomičić

Snimio Marko GRACIN

Snimio Marko GRACIN

Čini se da dolazi neko novo, novo doba, iako ekonomske prilike nisu nimalo dobre

placeholder


Tako mi pomogao sveti Josip radnik – prisežem, rekao je jučer novi ministar rada i socijale Marin Piletić koji je jučer preuzeo ministarsku funkciju, jednako kao i Davor Filipović za sektor gospodarstva i Anja Šimpraga kao potpredsjednica Vlade bez portfelja. Hrvatska je dobila prvomajsku Vladu i nema nam svima druge nego moliti se sv. Josipu radniku da nas sve zaštiti u bespućima spašavanja radnih mjesta i plaća.


Iako ovo nije lijeva Vlada, nego vlast desnog centra, liberala i manjinaca, kako je definira sam premijer Andrej Plenković, njegov obnovljeni kabinet ipak je prvomajski. Doduše, mora se priznati da smo u vremenima krize i Plenkovićeva »kriznog menadžmenta« u zadnje dvije godine, od pandemije, preko potresa, do ukrajinskog rata, morali biti pod mjerama državnog intervencionizma i da se izgubila ona linija između klasičnih lijevih i desnih politika. To je jučer uočio čak i predsjednik Zoran Milanović koji je na druženju sa sindikatima primijetio kako je Vlada ipak svojim mjerama spašavala radna mjesta u krizi. Činjenica je da su se isplaćivali izravni poticaji, kao i da se interveniralo u PDV i cijene energenata, i da to jest nemala pomoć. Sindikalcima je Milanović poručio »ne bih vam bio u koži«. On im se na neki način čak ispričavao za vremena u kojima je bio premijer i ratovao s njima, rekavši kako je to naprosto prirodna pozicija konflikta i da to nije ništa osobno.


S druge strane, aktualni premijer Andrej Plenković puštao je da se održi cijeli niz krugova pregovora sa sindikatima, i tek tada je, željan podrške svojim novim ministrima, popustio. Ukazao se na pregovorima i pristao na većinu zahtjeva. Osnovica plaće rast će četiri posto i pratiti rast troškova života, barem u dobrom dijelu, a rastu i naknade za prijevoz i ostalo. Tu su i sistematski pregledi za zaposlene, pa sindikalisti zaključuju da se nakon četiri i pol mjeseca pregovora – nije moglo više. Izvukli smo maksimum, kažu nakon pregovora, svjesni da vrelo budžeta nije beskrajno i da živimo u vremenima sigurnosne i ekonomske krize.




U tom kontekstu, a nakon završetka pandemije, bit će u nedjelju, na Prvi maj, lijepo vidjeti da se ponovo posvuda održavaju radničke proslave, u Zagrebu u Maksimiru, u Rijeci na Trsatu itd. Vraća se druženje i vraća se normalan ljudski razgovor o životnim temama, to je nešto što je u ove dvije godine svima nedostajalo.


No, možda najzanimljivija vijest uoči Prvog maja jest ona o prvom kolektivnom ugovoru u novim IT industrijama u Hrvatskoj, u gamingu. Jučer su Hrvatski studio za razvoj videoigara Gamechuck i Novi sindikat potpisali prvi kolektivni ugovor u gaming industriji u Hrvatskoj, kojim je dogovoreno skraćeno radno vrijeme, veći broj slobodnih dana i 10 posto udjela u dobiti za radnike Gamechucka. Ni manje ni više nego deset posto dobiti ide radnicima, koji su vjerojatno i suosnivači tvrtke, ali je to svejedno nada da može postojati neki novi vrli svijet u kojem će se vratiti vrednovanje rada kao sastavnog dijela uspjeha pojedinog poslodavca. U konkretnom slučaju, to je tisuću kuna godišnje – nije puno, ali čovjeka veseli. No, osim iznosa koji je možda skoro pa simboličan, svakako je indikativno da uopće postoji nešto što se zove Novi sindikat, i također da su osnivači tvrtke spremni na taj način nagrađivati svoje zaposlenike. To je svijest koja je u Hrvatskoj nedostajala zadnjih 20-ak godina, no nove industrije donose i nove profite i nova radna mjesta, a time i nova – odnosno stara – pravila.


Tu je i sindikalni prijedlog novog Zakona o radu, koji je tek u fazi ideje, a po kojem bi se radni tjedan sa 42 skratio na 35 sati, jer radnici imaju pravo i na svoje hobije, na svoju zabavu i svoj privatni život, poručuju sindikalisti.


Čini se da dolazi neko novo, novo doba, iako ekonomske prilike nisu nimalo dobre. Ali moderni svijet, sa slabim i potrošenim socijaldemokratskim strankama, kao što je uostalom i SDP u Hrvatskoj, izlizanim starim modelima neoliberalnih pristupa i potpuno novim industrijama koje se tek grade sa svojim novim vrijednostima, svakako će morati doživjeti pozitivne promjene. U suprotnom, stare strukture neće moći opstati.


To je nova nada za Prvi maj.