Izbor liječnika Josipa Varvodića za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora nije samo personalna promjena, nego označava i promjenu odnosa snaga u hrvatskom sportu nakon afere koja je dovela do ostavke Zlatka Mateše. Varvodić je pobijedio uvjerljivo – 81 prema 68 glasova – što pokazuje da je uspio okupiti većinu saveza oko ideje promjene vodstva. Ali i oko potpuno novog koncepta koji je ponudio.

Dragan Primorac, koji je ranije bio ministar obrazovanja i sporta, a i predsjednički kandidat na izborima 2024., kad je izgubio od Zorana Milanovića, u utrku je ušao kao jedan od najeksponiranijih kandidata. Njegov poraz znači da većina članova Skupštine HOO-a nije prihvatila njegov koncept vođenja organizacije, unatoč snažnoj kampanji. Iako su iza Primorca stajali njegov renome kao liječnika, političara i čovjeka koji se oduvijek bavi sportom na razne načine, a i neke »stare strukture« u sportu i politici, on ipak nije uspio nadigrati Varvodića kao novo lice na široj sceni. Prevladala je koalicija sportskih saveza – Varvodić je u kampanji otvoreno tvrdio da iza njega stoji većina velikih saveza, a izborni rezultat pokazuje da je ta procjena bila točna.

No, iza njega je svakako stao i dio politike jer bez određenog političkog backgrounda ova pobjeda ne bi bila moguća. Može se krajnje paušalno reći da u vrhu Vlade nisu imali ništa protiv Varvodićevog koncepta – to je neslužbena procjena koja vjerojatno nikad neće dobiti službenu potvrdu, ali kao što je Primorac na predsjedničkim izborima igrao svoju igru osobne ambicije i slobodnog strijelca više nego što je bio kandidat kompletnog HDZ-a, može se reći da mu se ta situacija ponovila. U offu, svi objašnjavaju da su iza Primorca stali politički moćnici iz starih struja HDZ-a ili oni koji su ostali povezani s Matešinom erom, dok je recentno stranačko vodstvo, čini se, bilo sklonije podržati politiku kompletnog reseta HOO-a kroz novo lice, a Varvodić to jest. Na društvenim mrežama i u kanalima komunikacije ispod radara, širile su se priče o tome da su na Primorčevoj strani oni koji su u vladajućoj stranci i inače kontra Andreja Plenkovića, odnosno da se HDZ podijelio između dvojice kandidata. No, konačni rezultat jasno pokazuje tko je (opet) pobijedio, i kako prolaze te »stare strukture«.

Naravno, kako kaže sam premijer, nijedna politička stranka ne može se miješati u rad HOO-a jer tako nalažu pravila Međunarodnog olimpijskog odbora, i sve drugo bilo bi zlonamjerno. No, komentar ministra sporta Tončija Glavine koji je otvoreno rekao da Vlada podržava »veliki zaokret« u HOO-a više je nego jasna poruka – Primorca se doživljavalo kao predstavnika stare struje koja je godinama drmala HOO-om i sportom, dok je mlađi Varvodić sa svojom uspješnom profesionalnom karijerom i dosad neokrznutim integritetom predstavnik nove energije i novog vremena.

Gledajući strogo formalno, bilo je jasno kako stvari stoje kad je Varvodića javno podržao Hrvatski nogometni savez, a onda i drugi – rukometni, odbojkaški, vaterpolo, Klub olimpijaca i zagrebački sportski savez. To je jednostavno preširoka izborna baza da on ne bi lako pobijedio, a i pojedinci iz tih saveza imenom i prezimenom stali su iza njega javno.

Zašto, potpuno je jasno: sport je previše nagrižen aferama, srušene reputacije i dostojanstva, i doista je potreban veliki zaokret. Nakon Matešine ere, istraga i afera koje su obilježile završetak tog mandata, Varvodić je kampanju gradio na većoj transparentnosti, reformi načina financiranja, vraćanju povjerenja sportaša i javnosti, te jasnijim kriterijima raspodjele novca. Ako bude provodio program koji je najavljivao, prve teme mogle bi biti upravo one koje su i bile najbolnije dosad – revizija kriterija financiranja sportskih saveza, veći utjecaj sportaša u odlučivanju i pokušaj vraćanja ugleda HOO-u nakon korupcijskih afera.

Varvodićeva pobjeda pokazuje da su najveći hrvatski sportski savezi odlučili preuzeti inicijativu u HOO-u i otvoriti novo poglavlje nakon Matešine ere, odbacivši kandidata koji je bio medijski i politički eksponiraniji. Rezultat 81:68 nije tijesan kompromis, nego sugerira da je unutar HOO-a postojala jasna većina za promjenu vodstva i naročito – načina rada.