Što se tiče promjene na mjestu ministra graditeljstva i prostornog uređenja, stvari su više-manje jasne. Ivan Paladina želio je otprije napustiti ovu funkciju. To je po vlastitim riječima još prije dva mjeseca rekao i samom premijeru. Njegov desetomjesečni mandat kao prvog čovjeka obnove Banije i središta Zagreba gotovo sigurno će mu biti jedno od najmučnijih iskustava u životu. Mediji su mu prevrnuli utrobu, pa je svako iole zainteresiran mogao u detalje upoznati sve njegove poslovne vratolomije, posebno onu o povezanosti s ruskim tajkunima. Sama obnova mu nije išla. Zbog čega je tome bilo tako, odnosno zbog čega obnova ide tako sporo, trebalo bi biti predmet jedne analize koja ide puno dalje od novinskih tekstova i izjava oporbenih političara. Što god tko mislio o Paladini, njegovom prethodniku Darku Horvatu ili šefu Središnjeg ureda za obnovu Goranu Hanžeku, to definitivno nisu nesposobni ljudi. Možda nisu ni top menadžeri za koje bi se otimale najveće svjetske multinacionalke, ali nisu ni nesposobni. Nešto očito šteka u samom sustavu.

I zbog toga jest dobra stvar, što je za novog ministra predložen dosadašnji predsjednik kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić. On je u svojoj karijeri već obnašao ovu dužnost, tako da sigurno dobro poznaje cijeli sustav. Osim toga, i vjerojatno još važnije od njegove stručnosti, jest i činjenica da je Branko Bačić politička teška kategorija. Njegov prethodnik Paladina u političkom smislu spada u perolaku. Moguće da će baš ta činjenica biti odlučujuća da se proces obnove konačno ubrza. Nije isto kada se na terenu kao ministar pojavi donedavni menadžer koji nije član stranke i za kojeg u HDZ-u nitko nikada nije čuo, ili kada se u županijama gdje je HDZ na vlasti pojavi jedan od nekoliko vodećih članova stranke kao što je Bačić. Lokalni HDZ-ovci odmah su automatski skloniji suradnji i bržem rješavanju problema. Usto, Bačić kao čovjek iz struke sigurno ima dobar uvid u to gdje se dosad griješilo i što bi trebalo popraviti. Navodno je o tome već neko vrijeme i govorio vrhu stranke. Uglavnom, Bačić se čini kao pogodak.

Vrijedi li ta ocjena i za Šimu Erlića, tek treba vidjeti. On dolazi na mjesto ministrice čiji je rad, za razliku od Paladininog, dobio niz pozitivnih ocjena i koja za razliku od njega nije željela napustiti funkciju smatrajući da je dobro obnaša. Nitko iz oporbe nikad nije tražio njenu smjenu i nije je pratila ni najmanja sumnja da bi bila umiješana u ikakvu aferu. Štoviše, nekim je svojim potezima, posebno onima kada je prekinula suradnju sa softverskom tvrtkom koja je servisirala informatički sustav europskih fondova, znatno pridonijela transparentnosti rada Ministarstva kojem je bila na čelu. Zbog toga je posredno dobila prilično gadne prijetnje koje je prijavila policiji. Istraga još uvijek traje. Stoga korijen njene smjene nije u tome da je loše radila, nego u odnosima unutar HDZ-a. Iako se kao početak sukoba između nje i premijera obično navodi to da joj je on zamjerio da njega prvog nije obavijestila o prijetnjama, njihov prijepor ima dublje korijene. Ona dolazi iz osječko -baranjskog HDZ-a čiji je predsjednik Ivan Anušić jedan od tek nekoliko viđenijih HDZ-ovaca koji se usudi javno reći što misli. Usto, Tramišak nije najbolje sjelo ni to da se neki premijerovi savjetnici nameću kao paralelni ministri, što je praksa koja je predstavljala prilično velik problem u funkcioniranju samog Ministarstva. Nesporazum je nastao i oko prvog čovjeka Središnje agencije za fondove EU-a kada je Vlada preskočila ministricu i imenovala vršitelja dužnosti.

Erlić je velika nepoznanica. Nogometnim rječnikom rečeno, on jest talent, ali koji se tek mora dokazati na terenu. Predsjednik je zadarskog HDZ-a i član Predsjedništva stranke na nacionalni razini. Jedan od mlađih HDZ-ovaca koje vodstvo stranke vidi kao kadrove koji će nositi HDZ u sljedećih par desetljeća. Iako neće biti u fokusu javnosti kao Branko Bačić, i njegovo će ministrovanje pomno pratiti oporba. Postotak iskorištenosti europskih fondova sigurno će biti jedna od važnijih tema sljedećih parlamentarnih izbora. Od onoga što će napraviti Erlić, a posebno Bačić, mogao bi ovisiti i njihov ishod.