Kakav dinamičan politički dan! Izabran je predsjednik Vrhovnog suda, opozicija je stopirala izbor novog ravnatelja HRT-a i ujedinila se prvi put tijekom ovog mandata, a predsjednik Vlade morao se braniti čak i od zahtjeva da se raspišu prijevremeni izbori nakon što je HDZ na tom istom Vrhovnom sudu proglašen krivim za koruptivne radnje.

Opozicija Vladi, ako ćemo u tu grupaciju svrstati i predsjednika Zorana Milanovića, čiji je kandidat na kraju prošao za VSH, mogla je jučerašnji dan završili zadovoljno. Prisilili su vladajuće da na čelo ove prevažne institucije izaberu suca koji je svojevrsna ikona obespravljenih, a vladajući su morali pristati da se i u cijeli postupak izbora ravnatelja HRT-a krene ispočetka. Na koncu u oporbi su pokazali da mogu biti jedinstveni – i vidljivi – kada to zaista žele. Dokazali su da oporba postoji.

No, ta ista opozicija dobila je dvije bitke, ali ne i rat. Iako se premijer Andrej Plenković pržio na vatri gledajući jedinstvo desnih i lijevih u Saboru, realno, ne treba se bojati onog ključnog – prijevremenih izbora. Iako mu ovi dani predstavljaju vjerojatno najveći politički izazov u ovom mandatu, pad većine nije izvjestan. Bez obzira na »rock galamu« oporbe, najznačajnija za razumijevanje stvari bila je izjava njegova koalicijskog partnera iz SDSS-a Milorada Pupovca koji je u četvrtak rekao i kako Ivo Sanader nije bio najlošiji hrvatski premijer (što je logično iz njegove vizure, jer je SDSS i tada bio u vladi), ali i kako kolektivne odgovornosti za presudu za korupciju ne može biti. Od svog ključnog partnera Plenković je dobio ključnu podršku, zato zahtjevi oporbe za prijevremenim izborima zapravo ne predstavljaju realpolitičku opasnost.

Uz to, u ovom dosta otvorenom verbalnom ratu koji se oko presude nesmiljeno vodi već nekoliko dana, a prelama i preko izbora novog glavnog ravnatelja HRT-a (ne zaboravimo da je dosadašnji i dalje u Remetincu), jasno je da su vladajući morali i popuštati u jednoj bitki, da bi na kraju izvojevali rat. Tako su popustili i oko ponovnog sazivanja sjednice saborskog odbora za informiranje, gdje su na prijedlog oporbe jednoglasno izglasali nov početak procedure. S obzirom na to da je i novi kandidat za ravnatelja HRT-a suočen s optužbama za potencijalni sukob interesa jer njegove tvrtke rade s HRT-om, neće biti neobično ako se u ponovljenoj proceduri pojavi i neko potpuno novo ime. Ako jednu stvar na svojim leđima Plenković neće, a pogotovo neće sada nakon presude Vrhovnog suda o odgovornosti HDZ-a, to je bilo kakva sumnja u pogodovanje ikome, povezivanje s temom sukoba interesa ili bilo kakve vrste nepotizma ili korupcije. Toliko se upro da od sebe otkloni takav karakter rada HDZ-a iz prethodnih faza, da će neki jednostavno morati kolateralno otpasti u idućim danima i tjednima.

S druge strane, u ovoj vrlo slojevitoj priči koja obilježava političku scenu zadnjih dana, jest i činjenica da ujedinjena oporba vjerojatno ne može ostati ujedinjena dulje od 24 sata. Potez okupacije govornice u Saboru u 26 slika bio je efektan i efikasan. Ali društvene mreže su gorjele! Niti DP želi suradnju s Mostom, a ni s Možemo!, niti SDP želi novo povezivanje s Klubom socijaldemokrata. Zato bi se sve zajedno moglo nazvati zvjezdanim trenutkom oporbe, ali veoma kratkog sjaja. Istina je – oporba postoji, ali samo iskričavo i povremeno, i to je nažalost realnost ovog trenutka. Previše je unutarnjih podjela unutar same desnice, a kamoli unutar same ljevice, da bi se na dulje staze mogla očekivati ozbiljnija suradnja. Zato su i želje o novim parlamentarnim izborima nerealne, a pogotovo kad dolaze iz usta usamljenih igrača, primjerice iz stranke Centar Dalije Orešković.

Ali u redu, ako nisu uspjeli natjerati premijera da se ispriča zbog povijesne odgovornosti svoje stranke, barem su isposlovali kvalitetnog kandidata za Vrhovni sud, kao i novu proceduru za vodstvo HRT-a. To nije tako velik korak za čovječanstvo, ali za hrvatsku oporbu svakako jest.