Situacija između Zapada i Rusije sve više podsjeća na hladni rat. Teme oko kojih se dvije strane sukobljavaju protežu se od energetike, Navaljnog, hakerskih napada, navodnog ruskog miješanja u zapadne izbore pa do situacije u Bjelorusiji, Ukrajini i Gruziji. Ne da tu nikakvog poboljšanja odnosa nema, nego se oni svakodnevno pogoršavaju. Gotovo da nema dana da ne iskoči neki novi problem ili svježi aspekt nekog starijeg prijepora.

Najnoviji povod za razmjenu teških riječi bio je samit u Kijevu gdje je osnovana takozvana Krimska platforma. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov taj je skup ocijenio kao vještiji sastanak, »sabbath« kako je navedeno na službenom Twitteru ruske diplomacije u njegovoj engleskoj verziji. Ruskoj strani osobito smeta zapadni utjecaj u nekoj od 15 nekadašnjih svjetskih republika koje su raspadom Sovjetskog Saveza krajem 1991. godine postale samostalne države. I tu je, čini se, najveći prijepor Rusije i Zapada. A situacija je vrlo složena.

Tako je nekadašnji američki veleposlanik u Zagrebu William Montgomery u zanimljivom razgovoru za jedne dnevne novine govorio i o širenju NATO-a na bivše sovjetske republike. Među ostalim, ustvrdio je da se on svojevremeno protivio tome da Litva, Letonija i Estonija uđu u punopravno članstvo NATO pakta. Kao glavni razlog za to svoje razmišljanje on je naveo mogućnost da se zbog njih NATO pakt raspadne. Montgomery je bio i još uvijek jest mišljenja da NATO ipak na kraju ne bi aktivirao ključni članak NATO povelje, koji kaže da se napad na jednu članicu smatra napadom na cijeli savez, u slučaju da ruska vojska uđe u neku od tih triju baltičkih država. Montgomery smatra da NATO u tom slučaju ne bi vojno reagirao, čime bi se izgubio osnovni smisao njegova postojanja. I moguće se čak i raspao.

Po svemu sudeći, Zapad i Rusija će se još dugo na političkoj i diplomatskoj razini sukobljavati oko istočnog dijela Ukrajine. Jasno je kao dan da Rusija neće odustati ni od aneksije Krima ni od vojne i logističke pomoći pobunjenicima na istoku Ukrajine. I Luhansk i Donjeck ostat će u sljedećem razdoblju pod kontrolom Moskve. Bila ona izravna ili neizravna. S druge pak strane Zapad isto tako neće odustati od stajališta da se u slučaju Krima radi o okupaciji, te da bi Kijev trebao vratiti kontrolu nad Luhanskom i Donjeckom. Slična će se podrška upućivati i Gruziji u slučaju južne Osetije koja joj formalno pripada, ali nad njom nema nikakvu kontrolu sve tamo od vojnog sukoba iz kasnog ljeta 2008. godine.

Dakle, s jedne strane Zapad širi svoj vojni, gospodarski i politički utjecaj na zemlje koje su nekada ili pripadale Sovjetskom savezu ili su bile pod njegovim izravnim utjecajem. S druge pak strane Rusija ne ostaje dužna pa i ona pokušava utjecati na događaje u zemljama koje su za vrijeme hladnog vrata bile ili na strani Zapada ili su bile neutralne, odnosno nesvrstane. Pa se tako ovo globalno nadmetanje može osjetiti i na području nekadašnje Jugoslavije. Na primjer, kada je donedavni visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko donio odluku o kriminalizaciji negiranja genocida u Srebrenici, Rusija se usprotivila toj inicijativi. Ta je država podržala i najjačeg srpskog političara u BiH Milorada Dodika u njegovu negiranju mandata novog visokog predstavnika, njemačkog političara Martina Schmidta. Usto, službena Moskva nikada nije priznala neovisnost Kosova, a njezin veto sprječava da ta država postane punopravna članica Ujedinjenih naroda.

Zapadni mediji pišu i o ruskom uplitanju u unutarnje poslove Crne Gore, zemlje koja je punopravna članica NATO pakta. Tako da se globalno nadmetanje Zapada i Rusije prenosi i na područje jugoistočne Europe. Što svakako nije veselo, posebno u svjetlu činjenice da na tom području svoj utjecaj sve više širi i Turska. Sve to skupa dodatno destabilizira ovo ionako krajnje trusno područje, nestabilno samo po sebi zbog mučne davne i nedavne povijesti. Ako Zapad i Rusija nastave zatezati odnose, stanje na jugoistoku Europe će se dodatno usložnjavati. Novi hladni rat nam ovdje nije baš potreban. Hrvatska je, naravno, na strani Zapada. I to je pravilna pozicija. Nadajmo se da se naši istočni susjedi neće izravno pridružiti suprotnom taboru.