Milanska Scala (stadion Giuseppe Meazza na San Siru),  nije se ove sezone nauživala nogometa (Inter i Milan su ispod svakog očekivanja), pa će završni čin sezone, finale Lige prvaka (u subotu) biti poslastica koja će izliječiti sve frustracije.

Na »daskama« Španjolci. Točnije Madrižani, Real i Atletico. Zinedine Zidane i Diego Simeone. Dvije škole loptanja. Na terenu i trenerskoj klupi. Umjetnik protiv »nogometnog uličara«. Sevilla je već osvojila prvu europsku krunu, Europsku ligu, treći puta za redom.

Španjolci su kolonizirali kontinent treću godinu za redom. Sevilla pa Barcelona i Real Madrid… Od 2006. godine, jedanaest sezona finale Lige prvaka izborilo je osam španjolskih momčadi, a devet u Europskoj ligi. Liverpool je elimniravši Villarreal spriječio povijesni poker – četiri od četiri finalista! Europski nogomet govori španjoski.

I bez Barcelone. Znate koliko je »saveznih trening kampova« pod kontrolom federecije u Španjolskoj? Sedamdeset! U Italiji 5. U Ligi je 24 posto domaćih igrača, u Nijemaca 13, Engleza 11, Talijana 8 posto… Španjolci mogu trošiti jer žive od prodaje igrača. Peta su zemlja izvoznik igrača. Brazil, ali u ovom slučaju u oba pravca… Kupuje se najbolje.

Pobjednički je španjolski model. Od 49 trofeja u tri natjecanja od 2000. godine, osvojili su 24. Moharhija! Nijemci 7, Talijani 5, a Nijemci 2. Mrvice na španjolskoj torti. Španjolska je dobila dva posljednja europska prvenstva. Prva Guardiolina Barcelona i Del Bosqueova reprezetacija crvene furije modeli put kojim je krenula Španjolska. Ali bez kopiranja, ne postoje dvije iste ekipe. Svaka momčad sa svojim točno definiranim identitetom. Za razliku od momčadi koje popunjavaju prostore na terenu čekajući grešku suparnika. Kod Španjolaca je  lopta u središtu svega.

Jedni kupuju, drugi stvaraju i prodaju… I usput osvajaju trofeje. To je ono što bi htjeli Riječani. Biti Sevilla na hrvatski način. Iz Andaluzije su otišli Bacca, Aleix Vidal, Rakitić, Mbia, Negredo… Ali Banega predvodi novi val pobjednika. Argentinca iz Rosarija je navodno već kaparirao Argentinac iz Intera, dopredsjednik Javier Zanetti. Ugovor na tri godine po tri milijuna eura…

Banega, igrač koji je sam sebe pregazio s Ferrarijem (nije digao ručnu kolnicu dok je točio gorivo…), dirigirao je seviljskim orkestrom u Baselu. Klub ima svoju viziju, za ostalo je zadužen trener Emery.

Kao što je to Matjaž Kek kod Damira Miškovića. Kupi jeftino, oblikuj kamen u skulpturu i prodaj skupo… Keku nedostaje samo jedno – trofej. Odnosno prvenstvo nakon što je osvojio Kup i Superkup prije dvije godine. Ali jamačno je kako je Rijeka hrvatska Sevilla! Banega, Mariano, Rami, Escudero, N’ Zonzi…

– Sreća ne smije biti u završnom uspjehu već u procesu rasta koji je doveo do tog rezultata, govori Emery, trener kod kojega su svi igrači pružili svoj maksimum! Igrali kao nikad prije. Ali ni poslije… Uz brojne Emeryjeve osobine (osobnost, opsjednost taktikom, intuicija tijekom utakmica…), trener je koji stvara zvijezde od »normalnih igrača«. Rezultati govore.

Da li smo nakon tiki-taka i Cholizam dobili i Emeryzam? Sevilla je treći puta zaredom osvojila Europsku ligu. Prošle sezone preko – Kantride, gdje su Andalužani pobjegli s riječke udice u sudačkom vremenu (izjednačili, 2:2).

Usput, zanimljiv je Emeryjev govor u poluvremenu finala u Baselu, kada je momčad bila u zaostatku od jednog gola…

– Sjetite se koji smo put prevalili, koliko smo se mučili, patili da bi smo stigli do ove utakmice. Pogledajte naše ljude, došli su nas bodriti. Zamislite da ste na svom Pizjuanu. Možemo preokrenuti rezultat«. Španjolci tvrde da Al Pacino ne bi održao bolji motivirajući govor. Rezultat smo vidjeli na terenu. Andalužani su uskrsnuli i pomeli Kloppove Engleze.

Real Madrid ili Atletico Madrid, Zidane ili Simeone, samo jedna je kruna. Drugu je osvojila Sevilla. A Barcelona je u – čekaonici. Španjolska je pokorila Europu! S Modrićem u naslovnoj ulozi Zidaneove kraljevske sinfonije.