Roman Bezjak, prvi topnik Rijeke, glavom je postigao pogodak u dramatičnoj završnici. U sudačkom vremenu. Nakon šokantnog izjednačenja Osječana s bijele točke.

Kekovi su igrači pokazali karakter. Vratili su se nakon što su dobili sudačkim mačem po koljenima.

Pljesak Mariju Gavranoviću kada je nakon više od sat vremena napustio teren šepajući. Iscrpljen. Borio se za svaku loptu, kao da je »pomoćni igrač«, a ne prva violina. Gladan golova i uspjeha, uvijek u službi kolektiva, postigao je pogodak majstorskim potezom. Tako se otvaraju kutije sardina, kada se suparnik zatvori.

Rijeka je upisala treću pobjedu zaredom i nastavlja potjeru za Dinamom. Osječani su za prošla gostovanja dobili »pet komada«, trener Dražen Besek dobio je otkaz, novi kormilar slavonskog broda, Zoran Zekić, dobro je posložio momčad. Zagorčao je život Riječanima, ali je na kraju presudila kvaliteta.

Do odmora je Rijeka imala kontrolu situacije na terenu, trčalo se, napadalo, ali bez reda. Uglavnom su se tražila individualna rješenja u gustoj osječkoj šumi. U rasporedu 4-2-4, s Malešom i Bradarićem ispred obrane, ali daleko od ofenzivne četvorke (Tomasov, Gavranović, Matei, Bezjak). Dva bloka, obrana i napad, svaki za sebe. I prazan prostor kojega su Osječani lako čuvali s trojicom veznih igrača. Gavranović je u jednom trenutku pokušao aktivirati barut rafalnom paljbom, ali netaknute su ostale mreže. Zbog organizirane obrane Osječana i neuredne igre Riječana prema naprijed.

Kada je Rijeka pomaknula težište igre prema naprijed, Osječani su upali u probleme. Filip Bradarić se približio napadačima, na središnjem prostoru crtao koordinate. Mario Gavranović je još jednom pokazao klasu. Nastavio je tamo gdje je stao u prvom poluvremenu, ali ovog je puta pronašao lopti put do mreže. Ekipi skinuo s leđa vreće prihološkog tereta imperativa pobjede. Ali tu nije bio kraj. Drama u završnici kada je Rijeka drugi puta morala dobiti istu utakmicu. Kek može biti zadovoljan karakterom ekipe, ono što često naglašava. Nije bilo lako se vratiti nakon izjednačenja u devedesetoj…

U HNL-u će to značiti da će »kratkovidni« kontrolori suđenja imati manje utjecaja. Neće moći pokrivati previde, častiti suce – kilere, jer sudac sam odlučuje o svojoj sudbini. Na licu mjesta, istoga trenutka.

Na našim loptačkim terenima nitko nikome ne vjeruje. Svaka je sudačka pogreška »zavjera i urota«. Smišljena pljačka lakrdijaša. Idealno za trenere, predsjednike i sve ostale kojima je dozvoljen lov na vještice, da u sucima traže svoj alibi. Pomaže im sudačka organizacija svojim netransparetnim radom. Nekažnjavanjem grješnika samo alimentiraju vatru nepovjerenja. Do granice kolektivnog ludila.

Svojedobno su Ukrajinci angažirali Pierluigija Collinu da im vodi sudačku organizaciju (čini to još i danas!), a Rusi drugog Talijana Roberta Rosettija. Gregorij Surkis, moćni Ukrajinac, je doveo Collinu nakon što je s bratom Igorom pokušao s nekoliko krzna kupiti suca Lopet Nieta. Dinamo iz Kijeva je na dvije godine izbačen iz Europe.

U ovom trenutku jedino je to rješenje, ne podmićivanje, nego »europski povjerenik«, za HNL.  »Collina i Rosetti« nam je tu u susjedu, u Sloveniji. Vladimir Šajn. Jedan od najutjecajnijih ljudi u Collininoj europskoj sudačkoj komisiji, uz  Hugha Dallasa. Šajn je, inače, mentor za rad i razvoj sudaca, kontrolora i instruktora iz Hrvatske.

Šajn bi bio autoritet i jamac poštenja! Suce bi oslobodio »Mamićeva utjecaja«. I podsvjesnog dodvoravanje moćnicima. Razoružao naručitelje »ubojstava« nogometa… Drugih izlaza nema. Šajn ili – kanibalizam!