Bio je genijalac nakon što je Splićanima stavio brnjicu u Maksimiru, poslije toga postao je prvi trener koji je nadmudrio Matjaža Keka na Rujevici. U 44. utakmici. Danas je »prodavač sjemenki i kokica«. Mario Cvitanović razapet je na križ odgovornosti nakon što je Dinamo skliznuo s europskih tračnica. Albanci su ga poslali na mrtvi kolosijek. Cvitanović nije više »sretan čovjek«, a još manje su to njegovi igrači.

Balkanski divljaci pucali su u Zdravka Mamića, jamačno ga više boli to što su mu razbili »modru igračku«. Dinamo, naime, ne pamti takav debakl na europskoj sceni. Nisu zaradili za sjemenke, a prošle sezone uzeli su petnaest milijuna eura! Nije sve u novcu, ima nešto u dijamantima, igračima, čija će vrijednost sada kopniti, daleko od europskog izloga.

Ispali su Dinamo, Hajduk i Osijek, Europsku ligu izborila je samo Rijeka. Miškovićeva i Kekova momčad je tako potvrdila da joj ove kalendarske godine nitko nije ravan. Nakon osvajanja dvostruke krune, treći će put igrati Europsku ligu. Šest utakmica. Prva (AEK) i posljednja utakmica (Milan) igraju se na Rujevici. Ožiljak Olympiakos ostat će zauvijek kao trajna uspomena na jednu fantastičnu priču. Koja bez obzira na Kekove jadikovke može završiti europskim čudom, da Rijeka prvi puta nakon 37 godina (od susreta s Juventusom u Kupu kupova 1980.) dočeka proljetno sunce. Jer, Austrija i AEK nisu s druge planete, ako je to već slučaj s Milanom. Milan je Božji dar Miškoviću!

Riječani su bili tako blizu, a tako daleko u »play offu« s Grcima.

Dok Damira Miškovića, predsjednika Uprave HNK Rijeka, čovjeka koji mora brinuti da se svaki mjesec podijeli 1,2 milijuna eura, nije previše pogodilo neulazak u Ligu prvaka, Matjaž Kek je »podivljao«, razvezao mu se jezik… I nakon svega, uoči utakmice s Interom, prošle subote, a poslije medijske halabuke, poručio »kako je najbolje da šuti i da nema svoje mišljenje«. Dobrodošla je prvenstvena pauza pa će Kek sve što ga muči »sasuti« u lice svom omiljenom i voljenom predsjedniku. I ja imam pravo na svoje mišljenje…

Kek bi bez Miškovića bio – Cvitanović (trener na bačvi baruta kratka fitilja), a Mišković bez Keka – Zdravko Mamić (revolveraš iz čijih se usta stalno dimi…). Matjaž Kek je trener koji je zaslužio spomenik na Rujevici. Kao i Damir Mišković. Desno i lijevo od slike Gabrielea Volpija na pročelju stadiona. Zajedno smo Rijeka, stvorili su fantastično ozračje, podignuli klub do neslućenih šampionskih visina.

Do kraja kolovoza traje prijelazni rok. S prvim danom rujna Kek će biti miran, znat će s kakvim igračima raspolaže i za očekivati je da će nam ponuditi »svoje mišljenje« o Rijekinim mogućnostima i ambicijama u Europi. Najvažnija karika u tom lancu je upravo Kek. U tome treba tražiti razloge njegove reakcije nakon što Rijeka nije uspjela napraviti čudo, izbaciti Olympiakos.

Rijeka brani naslov prvaka, predsjednik Osijeka Ivan Meštrović najavljuje napad na titulu, u Hajduku su uvjereni da je došao trenutak da se osvete Riječanima i Dinamovcima za svu nanesenu bol (Rijeku nisu svladali posljednjih 19 utakmica!), a valja im priznati da trenutačno igraju najbolji nogomet. Na čelu kolone su »modri lavovi« iz Maksimira u kaotičnoj situaciji, ali sigurno moćni. U godini u kojoj su ostali bez naslova, Rabuzinova sunca i – Europe. Nikad toliko otvorenih rana. Prvenstvo će biti izuzetno zanimljivo. Je li Rijeka hendikepirana u odnosu na konkurente, jer jedina igra u Europi? Ne bih rekao, uz pravo na svoje mišljenje i činjenicu da je Kek uvijek govorio kako je Europa nagrada u kojoj treba uživati. Sada dodatno, tako da se na kraju bude ispred bečke Austrije i atenskog AEK-a. Ništa nije nemoguće. Dapače, jednostavnije nego što je to bilo eliminirati Olympiakos, a Riječani su bili tako blizu… Od tuda Kekova nervoza, koji je i protiv smiješnog Intera krenuo s najjačim sastavom. Zaprešićani su u subotu bili preplašeni zečevi. I zbog toga što je Rijeka bila goropadna. Šteta što Kek nije aktivirao »kratku klupu«.

Sigurno je jedno, Kek nakon pauze s novom ekipom, napada Europu! Mišković i Kek su dvije duše i jedno tijelo.