Luka Modrić uzeo je za ruku kraljevski orkestar i odveo ga je u rajske doline besmrtnosti. Nitko, naime, otkako se igra Liga prvaka, nije uspio obraniti krunu. A Stara dama izgubila je sedmi finale nekog europskog natjecanja kada je bila uvjerena da nikada nije bliže snovima. Gigi Buffon će u četrdesetoj pokušati još jednom. On je, naime, u Cardiffu bio dvostruki gubitnik. Ostao je bez pokala s velikim ušima i bez »Zlatne lopte« na kraju godine. Sve mu je uzeo CR7. Cristiano Ronaldo, kralj strijelaca (12). Probio je Buffona (40), ispred kojega je stajala nekad neprobojna zadnja linija, BBS, Barzagli (36), Chiellini (33) i Bonucci (30). Za svakoga po jedan gol (4), više nego što su ih primili (3), u svim prethodnim utakmicama Lige prvaka.

Juventusova se igra u nastavku rastopila kao sladoled na saharskom suncu. Kraljevi su im zabili nož u srce sredine terena. Iluzija je bio Mandžukićev pogodak, pravo umjetničko djelo. Atraktivnije škarice od Zidanova pogotka u finalu Lige prvaka u Glasgowu (2002), kada je svladan Bayer Leverkusen naših Žikovića, Babića i Vranješa. torinske su se »zebre« prepale kada su »madridski kraljevi« lupili šakom o stol. Je li nevjerojatno da jedna momad može igrati tako slabo (Juventus) u najvažnijoj utakmici sezone, ili da druga (Real Madrid) može tako dominirati, nametnuti kvalitetu u nastavku utakmice. Netko je filozofski zaključio da ako Messi može promašti kazneni udarac kada je u najboljem izdanju, da i Juventus može imati slab dan… Galacticosi su svijetu pokazali u kojem pravcu danas ide nogomet, nakon što je »umrla« Guardiolina tiki-taka Johana Cruyfa. Nije ideja ta koja ide prema lopti, već obrnuto, lopta traži ideju. Pobjeđuju brzina, kretnja, okomitost, inteligencija, a ne – sustav. Cardiff je to potvrdio.

Luka Modrić je najbolji dirigent na kugli zemaljskoj! U Cardiffu je s Casemirom i Krosom uništio Juventusovu sredinu terena. Luka je crtao akcije, vukao poteze. Spojio brzinu i maštu, nije bilo suvišnog koraka, praznog hoda. Luku kakvoga još nismo vidjeli. Maestralno. Razbio je Juventusove taktičke okove. Dirigent u bijelim rukavicama. Genijalac za kojega Talijani nisu imali – kavez. Ono što se dogodilo Dybali i Higuainu na drugoj strani. Nisu postojali.

Tvrde Talijani da je Modrić »crtao utakmicu« klasom vanserijskog igrača. Koliko je to lakše činiti u Real Madridu, gdje su na okupu sve zvijezde svijeta, u odnosu na reprezentaciju Hrvatske? Svaka je usporedba na staklenim nogama. Svaka momčad jedna je zasebna duša. Činjenica je, međutim, da s ovakvim Modrićem i Mandžukićem kakvoga nikada nismo vidjeli u reprezentaciji, Hrvatska može već sada istaknuti kandidaturu za naslov prvaka svijeta u Rusiji 2018. godine. Doći barem do polufinala za kraj jedne sjajne generacije… Jer, ako Modrić u Realu ima čudesne igrače, ništa manja vrijednost i klasa nisu Rakitić, Perišić, Brozović, Badelj, Kovačić… U Čačićevoj vrsti. Zato još jednom ostaje žal za porazom u produžecima od Portugala prošle godine na Europskom prvestvu u Francuskoj… S ovakvim Modrićem i Mandžukićem Hrvatska bi postala prvak Europe. Igrači nisu strojevi, svaka je momčad (reprezentacija), mozaik za sebe, ali… U Cardiffu smo bili ponosni zbog Modrića, ali i veseli zbog Mandžukićeva gola.

U Cardiffu je navodno viđen i Davor Šuker. Igrao je neku humanitarnu utakmicu kao »veliki dobrotvor«. Čovjek velika srca, ali ne previše soli u glavi… Nije došao na finale europske smotre U-17 u Varaždinu, nije bio na završnici mladih sastava (Dinama i Hajduka) u Koprivnici, niti je viđen na finalu Kupa u Varaždinu, gdje se prije utakmice s igračima »rukovao« Damir Vrbanović. Na sreću nije bio određen za dodjelu Rabuzinova sunca, jer…

Dignula se prašina zbog Šukerova bojkota »hrvatskog nogometa«, omalovažavanja finala Kupa i svega hrvatskog, ali iskreno, nije mi nedostajao. Hrvatski nogometni savez morao bi uvesti funkciju za Šukera. Ministar vanjskih poslova… Pokazivat ćemo ga svijetu, ugovarat će jeftine prijateljske utakmice u razdoblju kada nitko ne igra. Istina, cijeli svijet zna za Šukera, zaštitni je znak Hrvatske, ali najmanje ga cijene u domovini. On zna zbog čega. Šteta! Uporno radi na rušenju svog imidža i autoriteta u nogometnim krugovima. Navodno kada je izabran su mu rekli: »Ti samo budi predsjednik, mi ćemo sve raditi…«. Sada ti isti rogobore. Je li tako – Vrbanoviću?