Hrvatska nogometna liga prekida se zbog obveza reprezentacije. Uvijek je to tako kada je Rijeka u silovitom naletu. Prošle sezone, nakon 16 kola i pobjede nad Hajdukom i Splitom, Rijeka je imala četiri boda više od Dinama.

Na odmor je otišla pa Božić dočekala s minus dva, zbog tri remija (Osijek, Inter i Slaven Belupo) nakon reprezentativne pauze! Sada, nakon šest pobjeda i jednog nesretnog remija (Inter, opet…), Kek mora pronaći lijek protiv – pospanosti.

Nakon što mu je pao kamen Slaven Belupo sa srca prokletstva remija. Ova momčad Koprivničanaca u subotu na Rujevici bila je, jednostavno rečeno – smiješna. Riječanima je bila dovoljna jedna majstorija iz slobodnog udarca (Matei) i jedan darovani kazneni udarac (Matei) da bi došli do bodova s pola sage. Igrali su samo Riječani, dok su Koprivničanci bili samo sjena nekadašnjeg sastava. Kekova krvnika. Gledatelji su se morali boriti sami sa sobom da ne bi zaspali od dosade. Rijeka je bila dominantna, kako reče Kek, ali nagradno je pitanje tko je vidio – Koprivničance. Jedna otužna momčad, izgubljena u vlastitoj nemoći.

Udarac Rumunja Florentina Mateija  bio je munja koja je obasjala tamnu noć festivala dosade. Rijeka se igrala sa suparnikom, zapravo nije imala protiv koga igrati. U takvim je utakmicama jedan potez – čarolija za pamćenje.

Matei je osvojio srca navijača. Bolje rečeno trenera Keka, jer publika ga je voljela i prije. Desetke njegova kova su izumiruća vrsta na zelenim travnjacima fizičkih radnika u okovima taktičkih zamisli trenera kojima je najvažnije ne primiti gol…

Valja priznati, međutim, da je sadašnja Rijeke, četvrta Kekova, sastavljena od igrača koji znaju i hoće igrati nogomet. Stigao je i Matic Črnic, još jedan igrač koji gleda samo naprijed, vidi samo suparnička vrata. Poput Gavranovića, Bezjaka, Mateija, Andrijaševića. U očekivanju da Kek pronađe poziciju Austrijancu Gorgonu. Nova je momčad na prednji pogon.

Priče trenerske o napadačima koji igraju – obranu, su floskule. Kao u slučaju Marija Mandžukića na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Nikad nećemo saznati bi li naša reprezentacija dobila Portugal da je umjesto »SuperMarija« igrao Kalinić. Ili da su u udarnom sastavu bili Rog i Pjaca!

Govorimo o igračima koji su razmontirali tiku-taku legendarmog španjolskog izbornika Vicentea del Bosquea i poslali ga u povijest. Izbornik Ante Čačić nije imao hrabrosti kockati se. Igrao je na sigurno i – izgubio. Stoper Vida uputio je više udaraca prema vratima Portugala nego što je to učinio Mandžukić za vrijeme cijelog Europskog prvenstva. Čačić je, kao i mnogi drugi klupski treneri (svi osim Guardiole!), Mandžukićev talac!

Ante Čačić, izbornik od 21. rujna prošle godine, otvara svoj prvi ciklus. Počinju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018. godine u Putinovoj Rusiji. Zbog čega Putinovoj Rusiji, jednostavno iz razloga što je opet sklopio pakt o prijateljstvu s  Erdoganom, a izbornik Turske, Terim,  miljenik je vlasti.

Nema to veze s Čačićem koji je starom liscu Terimu održao lekciju na Parku Prinčeva. Hrvatski je problem jedan drugi. Prve dvije utakmice, s Turskom 5. rujna i Islandom  12. studenga, naša će reprezentacija igrati u krateru mjesečeve površine, na stadionu bez gledatelja. Zbog »ustaškog ponašanja« dijela navijača u Osijeku i Budimpešti, na prijataljskim ogledima prije Europskog prvenstva. Za razliku od naših licemjernih političara, koji nekoliko dana galame, sve osuđuju skupljajući poene, Disciplinska komisija europske i svjetske federacije, ima svoj – troškovnik! Za kaznu spremni!

Sjećate se divljaka, terorista iz Saint Etiennea. Navodno su sada u statusu žrtve, oni su dobili batina braneći one koje je publika cipelarila. Pojeo vuk magare. Do novog navijačkog (?) ludila. Usput, 12. rujna bit će 15 mjeseci od kukastog križa na Poljudu. Tamo smo igrali bez publike, a  nakon toga i protiv Bugarske na praznom Maksimiru. Nakon više od 400 dana policija i sve tajne službe nisu pronašle počinitelje sramote u Poljudu.