Snimio Vedran KARUZA / NL arhiva
Jedna njegova asistencija raspametila je cijeli grad, ona lopta za Mujanovića na Mercedes Areni u Stuttgartu. Promijenila je povijest HNK Rijeka
Desetke« su umirajuća vrsta na zelenim travnjacima. Bilo je tako i na prošlom Europskom prvenstvu. Zahtjevi modernog nogometa, generalno, na sredini terena ne predviđaju igrača koji miluje lopte, igra s plišanim kopačkama. Umjetnici su kastrirani, nepotrebni! U modi su kovači koji će udarati po »užarenom željezu« ispred svog kaznenog prostora, stvoriti situaciju, kako se danas moderno zove za – transformaciju. Ivan Močinić imao je karakteristike »desetke«, u glavi i nogama, ali u šest godina igranja u dresu Rijeke, nije to postao.
Na mobitel je sletjela poruka: »Močinićev transfer je najbolji posao HNK Rijeka, bolji od Kramarićevih desetak milijuna, jer Austrijancima su za dva milijuna eura prodali svog navijača!«. Matjaž Kek za Močinićem ne mora i ne smije pustiti suzu, zabranjeno mu je izustiti da je Rijeka oslabljena. Jer, veći dio drugog djela prošle sezone Močinić je proveo na klupi za rezervne igrače ili na tribinama. I uvijek je bio najveći navijač. Licemjerno bi bilo svako plakanje… Život ide dalje, svatko svojim putem. Močinić sigurno s Rijekom u srcu.
Priznajem, Ivan je imao privilegiran status u mojim nogometnim »filozofiranjima«. Bio je igrač između jedne desetke, Ružića, i jedne osmice, Gračana. Nedostajali su mu golovi. Samo pet u šest godina. Dva u Koprivnici, po jedan u Osijeku i Karlovcu te na međunarodnoj sceni u Rhylu (Wales). Nije dočekao radost na svojoj Kantridi ili Rujevici. Klupko veselja s navijačima koji su ga obožavali. Močinić je bio maskota, zaštitni znak HNK Rijeka. I kada nije igrao. Debitirao je u Maksimiru, u listopadu 2010. godine, kod Ive Ištuka, Dragan Skočić je tvrdio da bi ga klonirao, igrao je kod Scorije, dok je kod Keka je stigao do reprezentacije. Dva puta!
Bio sam u Brazilu, Praja do Forte, na stadionu, bolje rečeno u svlačionici dok je držao nogu u kanti s vodom. Nakon što mu je na treningu gležanj obradio Lovren! Otišao je kući. U studenom ptošle godine vratio se u reprezentaciju, bio je jedan od najboljih igrača u pobjedi Čačićeve Hrvatske nad Rusijom u prijateljskom ogledu. A onda je slomio nos na tenisu… U pauzi prvenstva, prije nove godine. I nestao sa scene.
Posljednjih nekoliko sezona na Kantridi i Rujevici dolazilo je i odlazilo stotinjak igrača, upravo tako, ali Močinić je priča o jednom navijaču kojemu je Rijeka bila »način života«. Jedna njegova asistencija raspametila je cijeli grad, ona lopta za Mujanovića na Mercedes Areni u Stuttgartu. Promijenila je povijest HNK Rijeka.
Ostao je dužan HNK Rijeka. Novac od njegova transfera je samo papir. Nije osvojio prvenstvo. Niti je zabio gol na Kantridi – Rujevici! Veseli se trener Rapida Michael Mike Buskens, na njemu želi graditi igru u oba pravca. Možda otkrijemo i onu skrivenu Močinićevu stranu, dirigenta na sredini terena s loptama koje imaju oči…
Austrija mu je suđena. Otac Efrem (55 godina) promijenio je desetak klubova u Austriji. Naravno na nižoj razini. U doba nogometaša – vikendaša, ali i ozbiljnom nogometu. S Casinom Salzburg ušao je u Prvu ligu, a onda slomio nogu…
Je li Rijeci iščupano srce odlaskom Ivana Močinića? Vjerojatno je stručna procjena da je momčad dovoljno jaka napasti Dinamo i bez igrača koji je upravo modrim lavovima iz Makmisira bio prvi izbor. Ali Močinić, jamačno, protiv Rijeke u HNL-u ne bi mogao igrati.
