Da je sustav toliko čvrst koliko su igrači čisti u glavi, pokazali su nogometaši Rijeke u susretu s Hajdukom! Nakon debakla (prvog poraza nakon više od godine dana) u susretu s Lokomotivom u Kranjčevićevoj, bez nekolicine igrače (Andrijašević, Gorgon…), Kekove su trupe pregazile momčad Hajduka, koja je na Rujevicu došla s velikim ambicijama. Pa je utakmica, što se Splićana tiče, bila mnogo »kvalitetnija« u najavi, začinjena nevjerojatnim optimizmom. Riječani se, međutim, nisu prestrašili, dapače, »čiste glave«, oslobođene »zagrebačke magle«, istrčali su iz krize i odigrali najbolju proljetnu utakmicu. Čista glava i čvrst sustav u korigiranom rasporedu, s onim »trećim veznim«, Mišićem, koji nije glumio Andrijaševića nego je bio – sam svoj majstor. Najbolji igrač proljetnog nastavka.

Hajduk niti u 19. utakmici (više od pet godina!) nije uspio ostvariti pobjedu nad Rijekom, pa zlobnici tvrde da svako ima svoju – Lokomotivu. Dinamo ima sigurne bodove u susretu s Lokomotivom, a Rijeka u utakmicama s – Hajdukom! Gdje je nestao Hajduk? Kada je izgledao da se konačno oporavio, pet pobjeda zaredom, naoružan samopouzdanjem i goropadnim optimizmom, još jednom je posramljen u susretu s Matjažom Kekom. Rijekin je trener taktički u potpunosti nadmudrio svog španjolskog kolegu Carrilla, koji je na Rujevici napravio taktičko samoubojstvo. Kao da je u pripremi utakmice gledao nekog drugog suparnika. Slovenac ga je žednog preveo preko rijeke…

Hrabrost je gordost pod pritiskom, rekao je netko pametniji od mene. Matjaž Kek je priznao da je uoči utakmice imao težak tjedan psihološke pripreme. Ali treba mu priznati da je savršeno sašio rasparano odijelo. Jer, navijači Rijeke su samo sedam dana prije toga u Kranjčevićevoj čupali kose od muke i tuge… Katastrofičari su bili uvjereni da je Kek izgubio momčad negdje po putu do – naslova. Zbog prevelika pritiska nezrelih ličnosti. Igrača i trenera. Jadranski derbi vratio je Rijeku na stari kolosijek. Splićani su otišli kući kao pokisli miševi. Trener Carrillo uvjeren je da su mu dvije individualne greške, prije primljenih pogodaka, srušile sve taktičke planove. Možda, ali Hajduk je cijelo prvo poluvrijeme opasno visio nad provalijom – debakla. Rijeka je dobila bitku na sredini terena, gdje su Maleš, Bradarić, Mišić, ali i Vešović, popunjavali prostor prema potrebi. Imali stalnu kontrolu lopte.

Bilo je to nedvojbeno šampionsko izdanje Riječana na tragu onih utakmica iz jesenskog dijela sezone kada suparnici na Rujevici nisu imali nikakve šanse. Imponirala je i igra stoperskog para Župarić – Elez. U potpunosti su neutralizirali Futacsa, nikome nisu dali ni blizu vrućem dijelu kaznenog prostora gdje je carevao vratar Prskalo. Još jednom na visini zadatka.

Hajduk je, dakle, galamio i prijetio prije utakmice, na terenu ga nije bilo… Rijeka je nastavila tamo gdje je stala prije one utakmice s Lokomotivom. Takva se utakmica, uvjeren je Kek, više ne može ponoviti. Ne može Keka zmija dvaput ugristi za istu ruku… Posebice ne u završnici prvenstva. Dva su kola do slavlja i odlaska na posljednju utakmicu u Maksimir 27. svibnja na – izlet! Minsko polje u koprivama Slavena, tamo gdje je Rijeka prošle sezone izgubila Kup utakmicu 0:3. Jedan od najbolnijih poraza u Kekovu razdoblju. I do susreta s Lokomotivom najgora od 204 utakmica. Pobjedom u Koprivnici Riječani bi stvorili pretpostavke da u sljedećem kolu, u nedjelju 21. svibnja, na Rujevici protiv Cibalije kolo prije kraja prvenstva, osvoje naslov prvaka.

U Koprivnici se osvaja titula! Rijeka je u susretu s Hajdukom pokazala da nema govora o krizi, dapače, najavila je da puca od šampionskog zdravlja. Tri sata je dijele od prve, povijesne titule. Rijeka, cijeli grad i županija, u euforičnom je zagrljaju loptačke strasti. Preko Koprivnice do – Rujevice i ludila beskrajne sreće.

Riječani su Hajduku pokazali šampionsko lice. Nakon takve utakmice naslov mogu izgubiti samo sami. Tako da naprave harakiri…