U Udruzi prvoligaša (pod kapom HNS-a?) sjede vrsni ekvilibristi »članaka i paragrafa«, u Komisiji za žalbe ljudi koje zakone imaju u malom prstu. Nije isključeno da se u cijelu priču oko Soudanija uključi i Centralni komitet (Vlada i Ured predsjednice zbog lokalnih izbora), poništi utakmicu Dinamo – Hajduk 0:2. Soudani nije, naime, smio igrati s obzirom na kaznu Disciplinskog suca Saše Pavličića-Bekića.

Neozbiljna sprdnja? Prava sitnica s obzirom na pokazivanje mišića iz Maksimira od srijede do petka… Dinamovci su pokazali da im nitko ništa ne može. A onda se, rekli bi Dalmatinci, ukazala pravda.

Zamjerili su mi navijači Hajduka iz Rijeke da sam napisao da ne vidim kako »jadan Hajduk« može dobiti Dinamo. Ispričavam se svima. Ogromnim srcem uzeli su mjeru »seoskoj ekipi« iz Maksimirske šume, jedanaesterostrukom prvaku zaredom. Bravo, Hajduče! Za svoje navijače to je više od kluba – oltar.

Hajduk je Riječanima napravio nevjerojatnu koliko i neočekivanu uslugu.

U Maksimiru je pobijedio nakon devet godina! Ali, Riječani su bacili dva boda u koprive. Bio je spreman gulaš od boškarina… Ostao je gorak okus u ustima. Rijeka nije bila na razini svoje vrijednosti, jednostavno nije bila ona momčad koja »boškarine« drži za rogove. Povremeno su umirali u ljepoti. Otrijeznili su se posljednjih pola sata, lopta je prevrtljiva, ženskog roda.

U proljetnom su nastavku Riječani izgubili četiri boda (remi s Hajdukom i Pulom), ako ne računamo onaj neodlučan rezultat s Dinamom na Rujevici. Dinamo tri, s Hajdukom, pa je razlika otišla na pristojnih plus pet. Tek će vrijeme pokazati težinu neriješenog ishoda na pulskom stadionu Drosina na konačnom vaganju 27. svibnja u Maksimiru.

Dinamovce je sudbina kaznila u trenucima najveće bahatosti, kada su bili uvjereni da im nitko više ništa ne može. Jer, amnestirali su Soudanija i na taj način smijenili disciplinskog suca. Ostatak su obavili klaunovi iz Komisije za žalbe. Problem je, međutim, u tome što na terenu izgledaju smiješno, ne mogu dobiti – Hajduka! Da razlika u bodovima nije veća krivi su Riječani. Na Rujevici su morali dobiti utakmicu do odmora, kada su modre izbrisali s terena, i otići na plus sedam. Onih plus sedam koji im je jučer nudio. Kao sedmica na lotu!

Dinamo je oslobađanjem Soudanija kazne disciplinskog suca, dao jasne uputu svim Pejinima da su njihove odluke – neprikosnovene. Bez obzira na to što mu je povjerenik za suce Ante Kulušić odredio četiri utakmice odmora jer je morao pokazati žuti (?) karton… Upozorenje sucima, ne igrajte se s »modrom vatrom«.

Dinamo je polomio zube svoje bahatosti na Hajduku. Ali i Rijeka je trebala bolje reagirati nakon »maksimirskog iznenađenja«. Na psihološkom planu. Lako je filozofirati, biti general nakon bitke, ali jasno je da Riječani nisu bili čiste glave. Tih mogućih plus sedam postalo im je teret u – nogama.

Dan uoči utakmice Matjaž Kek se uhvatio »udice Soudani«, i rekao ako se naslov vodi na zelenom travnjaku i izvan terena… Ne znam je li to bila poruka Miškoviću?

Riječani mogu biti naivni, ali ne žele osvajati političke naslove (Hajduk), niti pokazujući moć novca, otimajući bodove… Dinamo je osvojio posljednjih 11 naslova, ovaj će jamačno Rijeka, jer stvorila je sve preduvjete. Osvojit će ga na – zelenom travnjaku. Kao što, u slučaju da ne uspije, može žaliti za dva boda posijana pored pulske Arene.

Rijeka je, navodno, posljednji puta trgovala u doba Roberta Ježića. Tadašnji prijatelj i premijer Ivo Sanader rekao je »vama Kup, nama prvenstvo«. Bilo je to 2005. godine.

Nakon toga su Ježić i Sanader gurali direktora HNK Rijeka, Marinka Koljanina, za generalnog tajnika HNS-a… Umjesto Zorislava Srebrića. Nisu uspjeli. Pokojni Vlatko Marković bio je nemilosrdan… Kao i kada je 1999. godine naslov osvojio najkatoličkiji klub. Dinamo.

Zato je dobro da više pričamo o zbivanjima na terenu, a manje o tome tko je kome smjestio… Debela je »Crna knjiga« hrvatskog nogometa.