Hrvatska je politika doista puna iznenađenja. Samo jučer naučili smo štošta – dio toga mogli smo pretpostavljati, a dio je doista pravo iznenađenje. Makar, i dalje čekamo iznenađenje za načelnika Glavnog stožera Tihomira Kundida, najavljeno nakon što je ostao bez podrške premijera Andreja Plenkovića. Ali o tom potom, najavljeno iznenađenje baš i nije – iznenađenje.

No, bilo je zanimljivo pratiti kako su se u vladajućoj koaliciji ipak HDZ i DP na kraju dogovorili o BiH – iako HDZ nije odustao od toga da nema spominjanja nekog novog trećeg entiteta ili bilo kojeg oblika Herceg-Bosne, Domovinski pokret ipak je pristao na zajedničku rezoluciju. Za njih je bitno da to kao »njihov« dokument ode u saborsku proceduru, a zajednički je stav da Hrvati moraju imati tzv. legitimno predstavljanje. Odnosno, nastavlja se borba za hrvatsku izbornu jedinicu, mada ne u institucionalnom ili formalnom obliku koji bi mijenjao Daytonski sporazum. Tako su HDZ i DP došli do win-win situacije – junior partner izboksao je svoju rezoluciju, a HDZ dodatno ojačao svoje stavove. Ključno – vladajući savez očito se neće znatnije uzdrmati ni na ovoj temi, i tko se nadao raspadu koalicije, morat će pričekati. To je u skladu s izjavama koje su davali pojedini visokorangirani HDZ-ovi čelnici ovih dana o tome da nema razloga da se u Hrvatskoj izbori održe prije redovitog roka 2028. godine, pa Plenkovićeva koalicija ostaje stabilna.

Iznenađujuće, ali istinito.

Kad smo kod stabilnosti, talijanski zastupnik Furio Radin otišao je iz Sabora, gdje ga je naslijedio Marin Corva iz Talijanske unije. A kako bi se nastavila politika stabilnosti i kako ne bi bilo baš nikakvih upitnika o tome hoće li i Corva, kao i Radin i ostali manjinci, mirno ostajati iza podrške Vladi u Saboru, možda će pomoći činjenica da je Radina imenovao za svog posebnog savjetnika. Radinov utjecaj u talijanskoj zajednici još je veći nego onaj koji je imao u Saboru nakon 34 godine rada i potpredsjedničkog mjesta, stoga je veoma važno da je Radin zadovoljan. Sad je s Plenkovićem u Vladi, kaže, vrata do vrata i baš mu se dopada ta pozicija.

Iznenađujuće, ali istinito.

S druge strane, vidjeli smo ovih dana koliko je predsjednika Republike Zorana Milanovića razdragalo aktivno sudjelovanje u vanjskoj politici – bio je prvo u Ankari na samitu NATO-a, pa u Crnoj Gori, a volio bi, kaže, odlaziti i na sjednice Europskog vijeća, barem u jednadžbi triput Plenković, jednom on. Općenito, predsjednik Milanović relativno je malo govorio u ovom mandatu, a još manje izravno sudjelovao u vanjskim odnosima Hrvatske. Čim je obavio Ankaru i Podgoricu, postalo je jasno da mu nedostaje aktivno sudjelovanje na globalnoj sceni. Možda bi hrvatska politika drukčije izgledala da Milanović češće i više govori, i više obavlja ustavnu funkciju sukreatora vanjske politike, barem na ovako pojavnoj razini. Bilo bi svima bolje da su mu ta vrata češće otvorena.

Iznenađujuće, ali istinito.

No, još se jedno, ovoga puta neugodno iznenađenje dogodilo na hrvatskoj sceni – objavljeno je kako je sin jednog saborskog zastupnika, Josipa Jurčevića, sudjelovao u iznudi povezanoj s naplatom novca od prodaje droge. Jurčević je izjavio kako ne može kontrolirati svog odraslog, punoljetnog sina, pa čak i da nema informaciju o tome da mu je sin u pritvoru, a sve je pripisao paranoičnoj tezi da su optužbe protiv njegova sina »rezultat rada duboke države«. Nema, međutim, zacijelo te duboke države koja bi se na ovakav način obračunavala s oporbom, a posebno kad je u pitanju jedan relativno benigan slobodni strijelac na desnici, kao što je Jurčević. Njegov je doseg u kritikama Plenkovića i Vlade mali, a često je sveden baš na teorije zavjere i nevjerojatne političke vratolomije koje imaju malo veze s real politikom u Hrvatskoj i svijetu. Ipak, ovaj slučaj sigurno će na kraju oslabiti Jurčevićev politički autoritet jer, ako ništa drugo, morat će se početi baviti 21-godišnjim sinom umjesto dnevnom politikom, ako mu želi dobro. Za Plenkovića i stabilnost Vlade to ne igra zapravo baš nikakvu ulogu – Jurčević je tek jedan od šezdeset i nešto oporbenih zastupnika.

Iznenađujuće, ali istinito.